“Naravno da smo to zaslužili, Krasnodar je grad nogometa”, rekao je Šmatkov, sjedeći u bijelom dresu engleske reprezentacije ispred velikog ekrana na otvorenom, udaljen samo nekoliko stotina metara od novog modernog stadiona koji postoji u tom gradu.
“Atmosfera bi bila fenomenalna, navijači bi preplavili grad. Mi baš jako volimo nogomet, ali smo propustili biti dio te atmosfere”, kaže 20-godišnji Šmatkov, a prenosi The New York Times.
Svjetsko prvenstvo 2018. zatvorila je utakmica između Hrvatske i Francuske, nakon što se prvenstvo igralo u 11 ruskih gradova. Ekipe su obilazile zemlju od Kalinjingrada na Baltiku, do Sočija na Crnom moru preko Jekatarininburga u podnožju Urala. Ali preskočili su Krasnodar, ruski grad u kojem ljudi žive za nogomet, što ih je silno razočaralo.
“Najuzbudljiviji grad je ispao”, napisao je na Twitteru Sergei N.Galitski, lokalni milijarder koji financira najveći gradski klub, kad je 2012 saznao da se tu neće igrati ni jedna utakmica. Amfiteatar gdje je Šmatkov na velikom ekranu gledao utakmicu između Urugvaja i Francuske, smješten je u prekrasnom mediteranskom parku koji okružuje jednako impresivan Stadion Krasnodar, arenu otvorenu 2016. godine, kad ga je web-portal StadiumDB nazvao ‘Ferrarijem nogometnih stadiona’.
Stadion, park i ultramoderna nogometna akademija čine ogromnu cjelinu, koju financira Galitski, koji je okušao sreću u maloprodaji i koji je krenuo s revolucionarnim planom obnavljanja ruske nogometne kulture. Krasnodar, jedan od najbrže rastućih gradova na jugu Rusije, bio je na predloženom popisu gradova, ali je uklonjen u posljednjem trenutku 2012. godine. Između ostalog, izgubio je od Saranska, malog grada s 314.000 stanovnika i s malim nogometnim klubom.
Mnogi su mještani bili zbunjeni ukazujući na činjenicu da je Krasnodar jedini ruski grad izvan Moskve koji je imao dvije nogometne ekipe u ruskoj prvoj ligi, a to su e – Krasnodar Galitski i gradski klub Kuban, jedan od najstarijih timova u Rusiji.
Pritisnute kritikama, ruske su se vlasti počele braniti da je konačni odabir napravila FIFA. Također su rekli da je Soči, koji pripada istoj regiji kao i Krasnodar, već imao stadion koji je izgrađen za Zimske olimpijske igre. I Vitalij L. Mutko, tadašnji ruski ministar sporta, rekao je da, s kapacitetom 34.000 mjesta, stadion Krasnodar jednostavno nije dovoljno velik. No, stanovnici Krasnodara su brzo primijetili da neki od trenutnih gradova domaćina imaju još manje arene. U Jekaterinburgu izgrađena su pomoćna sjedala kako bi kapacitet stadiona jedva dosegnuo 33.000. Arena u Kalinjingradu također je mnogo manja nego li potpuno novi stadion u Krasnodaru. Kao izgovor se spominjao i koloplet loših i zagušenih prilaznih cesta oko Krasnodara, kao posljedica nagle transformacije malog grada u milijunsku metropolu. Drugi su pak uzvraćali da bi upravo Svjetski kup mogao biti dobar povod da se riješe prometni problemi izgradnjom novih cesta.
Ali pravi razlog koji ruske vlasti nikad nisu izgovorile je sasvim druge prirode. Naime, novi stadion u Krasnodaru mogao bi svojom ljepotom zasjeniti sve one koji su u međuvremenu izgrađeni, a osim toga, država je htjela izgraditi još jedan novi, trošeći još više javnog novca.
Razlika između stadiona kojeg je izgradio svojim novcem Galitski, i onih koje su gradili javnim novcem, vidi se golim okom. Ovaj ovdje, obložen je italijanskim kamenom travertinom. Stadion u Krasnodaru podsjeća na Koloseum.
U stadionu je postavljen i panoramski ekran – jedan od najvećih u Europi koji se proteže u krug iznad tribina, a ispod stadionskog krova. Neki od ostalih stadiona na Svjetskom kupu, za razliku od ovog, izdaleka doista izgledaju fantastično, ali požutjeli travnjaci, slomljene betonske ploče i jeftini materijal su više nego očigledni, unatoč tome što su građevinski radovi procijenjeni na isti iznos kao i za ovaj u Krasnodaru – oko 315.000.000 dolara.
Razlika je bila tako očita da je 2017. ruski predsjednik Vladimir Putin čak izabrao Krasnodar da ugosti predsjednika Fife Giannija Infantina na Konfederacijskom kupu, kao uvod u Svjetsko prvenstvo.
Tom prilikom Infantino je pohvalio infrastrukturu u Rusiji kao vrhunsko remekdjelo.
Iako stadion Krasnodar nije bio izgrađen za Svjetsko prvenstvo Infantinov entuzijazam nije bio usamljen. Kad god ljudi posjete Galitskijevu nogometnu akademiju – a tu je bila smještena Španija tokom svog boravka u Rusiji, svi ostanu zapanjeni komforom i cijelim kompleksom.
“Mnogi ljudi kada čuju o Krasnodaru misle da je to samo mali grad”, rekao je sportski direktor Maksim A.Savostin.
“Tek kad dođu ovamo, shvate kako je ovaj projekt doista poseban.”, kaže on. Ipak, kad je Galitski počeo snažno lobirati za Krasnodar i utakmice svjetskog prvenstva, javili su se i protivnici. To zorno ocrtava i duh grada i živahne nogometne scene.
Vjačeslav A. Bogoroditski, predani navijač F.C. Kubana, konkurentskog kluba, kaže da još nije kročio na novi stadioni da ga niti ne zanima postojanje kluba Galitski Krasnodar, koji je utemeljen 2008. godine, dakle 80 godina nakon gradskog Kubana, koji je proglasio u maju bankrot.
“Neki ljudi vole udobne stadione, gdje mogu piti Coca Colu i jesti kokice, ali klubovi poput Krasnodara za mene ne postoje”, kaže Bogoroditski, inače pravnik po profesiji.
Navijači Krasnodara pak kažu da Galitskiju ne preostaje ništa drugo nego da počne od nule i da prkosi tradiciji.
“Ne možete to učiniti zajedno s lokalnom vlasti jer oni imaju svoje ambicije”, kaže Yevgeny P. Rudenko, lokalni poduzetnik, koji sjedi u baru ukrašenom s dresovima nekih od najuspješnijih igrača Krasnodara.
Iako podijeljeni između simpatija prema dva gradska kluba, navijači iz Krasnodara sad su ipak ujedinjeni u ogorčenju što je njihov grad isključen iz najveće nogometne priredbe,
