- Posljednjih sedam-osam mjeseci bilo je najteže u mojoj karijeri. Imao sam prije tri-četiri godine operaciju koljena, zatim i mononukleozu. Dva puta po šest mjeseci bio sam izvan terena. Lakše mi je bilo to preboljeti nego što u Belgiji nisam igrao. Imam veliki motiv. Hvala Bogu, tu je U-21 reprezentacija, Vinko Marinović mi je vjerovao te sam igrao protiv Velsa i Belgije - kazao je Mujakić, prenosi Avaz.ba.
U oktobru 2009. godine u vogošćanskom naselju Ugarsko zamalo je izgubio život. On i njegov polubrat Irhad Bašalija spavali su u porodičnoj kući i otrovali se plinom zbog kvara na instalacijama. Mujakića i mlađeg polubrata spasila je majka, koja se usred noći probudila.
Oba dječaka bila su u nesvjesti, ispovraćani, a Irhadu je otac Islam odmah pružio umjetno disanje i tako ga spasio. Obojica su neko vrijeme bila u induciranoj komi, a Nihad se nešto lakše oporavio od posljedica.
- U kući sam zaspao, probudio sam se u bolnici. To je bio najteži period za moje roditelje. Ja i brat, koji je 13 godina stariji, bili smo u komi, nismo znali šta se događa. Malo je čudno kada se zaspi u kući, a probudiš se u bolnici. Ništa nije jasno. Bio sam u komi pet dana, a hvala Bogu, nikakvih problema nije bilo. Curilo je iz bojlera. Vrata od WC-a su blizu sobe, kao mali nisam mogao spavati otvorenih vrata, uvijek je bio upaljen televizor, dok brat ne dođe kući. Dok su otvorena vrata bila, nije bilo problema, ali, kada je stigao brat, zatvorio je vrata. Mama se probudila tokom noći i spasila stvar - ispričao je Mujakić.
