Istu je havariju prolazio i u reprezentaciji Engleske, a on je u obje engleske svetinje bio (nacionalna selekcija) ili je (klub) kapiten, kao što je to bio i u mladoj reprezentaciji.
A takve počasti ne može zaslužiti igrač ako je s razlogom toliko napadan.
Jordan Henderson (28) definitivno ne spada među najbolje nogometaše svijeta, ali nije ni toliko loš koliko mu spočitavaju brojni kritičari. Razlog je što je mlad (prije osam godina) i tada skup (20 miliona funti) došao u jedan od najvećih klubova na svijetu, pa su pred njega postavljena najveća očekivanja i najviši ciljevi.
Henderson ih nije odmah ispunio i klub ga je htio prodati u Fulham, što je on odbio i ostao se boriti za priliku i protiv sve brojnijih kritičara. Njihov broj samo se povećao kada je naslijedio kapitena Stevena Gerrarda. Ali kapetan Hendo nije se dao.
Zato je Liverpoolov trijumf u finalu Lige prvaka i njegov posebno veliki trofej. On je pak postao najveći zbog jednog još posebnijeg razloga. Tačnije, najposebnije osobe.
Odmah nakon ceremonije u Madridu, kapiten Liverpoola otrčao je u zagrljaj ocu Benu, koji je bio uz teren. Još dok je išao prema njemu, plakao je, a kada su se zagrlili, emocije su bile tako snažne da je Jordan doslovno jecao obliven suzama više od pola minute. Nije mogao doći sebi neko vrijeme.
Kapiten Redsa slomio se u očevom zagrljaju jer je on pobijedio ne samo Tottenham, nego i godine omalovažavanja, a njegov otac osim sinovog slavi još veći osobni trijumf – pobijedio je rak grla.