Vrhunac karijere Paola Rosija bilo je Svjetsko prvenstvo u Španiji 1982. kada je sa šest postignutih golova bio najbolji strijelac i jedan od najzaslužnijih za titulu svjetskog prvaka koji je osvojila Italija.
Iste godine je osvojio i Zlatnu loptu za najboljeg igrača na svijetu po mišljenju novinara.
Rosi je karijeru započeo u Juventusu, ali je ubrzo prešao u Vičencu i Peruđu da bi vrhunac karijere proveo opet u Juventusu i Milanu. Sa fudbalom se oprostio u Veroni.
Prije Svjetskog prvenstva cijela Italija ga je mrzila, a nakon SP-a je postao heroj nacije
Uvrijeđeni žestokim kritikama talijanski reprezentativci i stručni stožer prestali su razgovarati s medijima i tako je skovana slavna nogometna sintagma "silenzio stampa". Posebno je na udaru bio Rossi kojem je nekoliko tjedana prije Mundijala istekla dvogodišnja kazna zbog sudjelovanja u čuvenoj aferi Totonero, skandala vezanog za namještanje utakmica 1980.
Rossi nikada nije priznao taj čin, do smrti je tvrdio da je nedužan, no proglašen je krivim i najprije je kažnjen s tri godine suspenzije, ali kazna mu je smanjena na dvije godine, pa je propustio samo Europsko prvenstvo u Italiji 1980. i vratio se na teren neposredno prije Svjetskog prvenstva u Španjolskoj.
Zbog odluke da ga pozove u reprezentaciju, Bearzot je bio na udaru, ali nakon Mundijala čitav se narativ promijenio. Reprezentacija je bila slavljena, a otpisani i stigmatizirani Rossi postao je junak nacije.
Za Italiju je igrao do 1986. godine, a karijeru je završio 1987. u Veroni. Kasnije je s Juventusom osvojio dva talijanska prvenstva, Kup kupova i naposljetku Kup prvaka 1985.
