Bez obzira na udaljenost Južne Koreje od naše zemlje, Elvis Sarić na okupljanje reprezentacije stiže među prvim igračima. Za službenu stranicu NSBiH Sarić je odgovarao na neka zanimljiva pitanja.
On je spreman da ispuni sve ono što selektor i stručni štab zahtijevaju od njega.
- Vremenska razlika je 7 sati, ali spavao sam normalno dvije noći i sada će biti bolje. Osjećam se dobro i spreman sam da ispunim sve što se od mene traži - rekao je Sarić.
Za bh. tim Sarić je upisao već osam nastupa i postigao jedan pogodak, a u narednih nekoliko dana očekuju ga još dva susreta pa je zanimljivo čuti njegovo razmišljanje o razlikama između prijateljskih i kvalifikacionih utakmica.
- Sigurno da nam je bitnija utakmica sa Sjevernom Irskom, ali svaki meč je važan na svoj način, pa tako i ovaj s Turskom, zbog atmosfere. U obje utakmice ćemo ući maksimalno da bismo napravili što bolji rezultat, a to su pobjede. U odnosu na onaj meč u Belfastu mogu reći da je značaj isti, ali utakmice će se sigurno razlikovati. U prvom duelu nismo bili na željenom nivou, na kojem možemo i trebamo biti. Nismo odgovorili na najbolji način na igru Sjeverne Irske, ali sada će biti drugačije i više ćemo se mi pitati - kazao je Sarić.
Zadovoljan je, kaže, igrama za svoj južnokorejski Suvon.
- Zadovoljan sam, igram svaku utakmicu. Najbitnije je da sam standardan i zdrav, a nastojim da u svakom susretu pružim sve od sebe, što se prepoznaje i cijeni - istakao je Sarić.
U Južnoj Koreji vrijeme uglavnom provodi sa svojom djevojkom.
- Nemam mnogo slobodnog vremena jer igramo srijedom i vikendom. Mimo toga uglavnom sam s djevojkom koja je sa mnom tamo, tako da svaki trenutak koji imam provedemo zajedno. Kad imaš nekoga, mnogo je lakše podnijeti i udaljenost, kao i navići se na novu sredinu - odgovarao je Sarić za službenu stranicu NSBiH.
Kaže da ponekad uzima i neko korejsko jelo, a da su im supe posebno dobre.
- Hrana je dobra, ali ljuta. Uzmem ponekad neko korejsko jelo, a ima i evropske hrane. Naravno, nema ćevapa i pita, ali sve drugo ima. Supe su im dobre, ali koriste puno svoj kimči ljuti i kiseli kupus koji mi se ne sviđa - kaže Sarić.
On zna zahvaliti na korejskom, a trenutno nema uzora u sportu.
- Znam zahvaliti na korejskom, jer se oni puno zahvaljuju. Druge riječi ne znam jer im je jezik težak. Uzora sada nemam, ali kao dijete uvijek sam se divio Zidanu. To je igrač koji je obilježio moje djetinjstvo - zaključio je Sarić.
