Grad na rijeci Bosni izrastao je u prijestolnicu trčanja, ne samo zahvaljujući uspješnim atletičarima poput Tuke i Mujezinovića, uspješnom atletskom klubu Zenica, već i zbog sve aktivinijih rekreativnih trkača.
Zenički cener već drugu godinu se održava u ovom gradu, a danas je okupio preko 600 trkača koji će deset kilometara trčati kroz grad.
Mujezinović, član atletskog kluba Zenica, trenutno trenira zajedno s Tukom. Balkanski dvoranski prvak je u disciplini na 800 metara, a lični rekord mu je 1,46,20.
Govoreći o svojim počecima, rekao je kako je počeo trenirati 2010. te da ga je privuklo to što je individualni sport. Tada je upoznao Amela.
Prvi trkač u BiH koji je donio medalju sa Mediteranskih igara kaže, kako je tada iznenadio sam sebe, znajući kakva je bila konkurencija.
„Medalja mi je podigla samopouzdanje, vjeru da grizem do olimpijske norme“, dodao je on.
Mujezinović kaže kako je zadovoljan dvoranskom sezonom, ali da će u sezoni na otvorenom dati sve od sebe.
Armin Gazić, bh. alpinista i planinar, rođen u Zenici. Osvojivši sjevernu stijenu Materhorna, najzahtjevniji vrh na Alpama, postigao je jedan od najvećih uspjeha bh. planinarstva.
Jedan je od najvećih favorita za Olimpijadu u Tokiju, kada će se prvi put takmičari boriti u sportskom penjanju.
Kaže da mu najviše znači kada ga kćerka Amani zove tata. Djevojčica već sada s ocem osvaja planine.
„Svi imamo svoj Materhorn, svoje vrhove koje želimo da osvojimo. Moja kćerka je moj motivacijski element, nosim je u ruksaku, mada to više nije lako jer već ima 20 kilograma. Svoje prve planinarske i skijaške korake prohodao sam na Smetovima kraj Zenice, kao sedmogodišnji dječak. Volio bih da i Amani krene mojim stopama. Kada se nađete na vrhu sjećate prazninu, sreću, emocije, i znate da je silazak teži od uspona, već razmišljate koji je novi izazov. Sigurno je da kroz alpinizam postajete bolji ljudi, zato sam počeo raditi s djecom“, dodao je Gazić.
Armin Gazić se prisjetio i teške povrede koja ga je mogla koštati života.
"U trideset dana bolnice, kada sam doslovno samo gledao u plafon, našao sam motivaciju da u narednih osam mjeseci treniram sa najboljim fizioterapeutima. Rekli su mi da ne radim samo s jednim ili dva, već sa 10 fizioterapeuta, jer je svaki od njih u nečemu najbolji“, dodao je Gazić.
Nacionalni rekorder Amel Tuka je najuspješniji trkač u BiH. Rekao je kako život može biti fantastičan, samo ako radite na sebi. Odrastao je u Kaknju gdje nema atletskog stadiona, pa je trenirao karate.
Tek kada je imao 18 godina ušao je u svijet atletike, na nagovor profesorice.
Trener Halid Sedić ga je primjetio i doveo u Atletski klub Zenica. Tako počinje njegova lijepa priča.
Amel se u Italiji priprema za SP u Dohi u septembru. Kako izgledaju njegove pripreme?„Kada dođete na veliko takmičenje, rezultat pokazuje šta ste radili do tada. Meni je najvažniji put prije Dohe, trenažni proces zahtijeva i odličan tim oko vas. Moj trener je svojevremeno bio najbolji trener svijeta za 800 i 1.500 metara. Tu su i fizioterapeut, nutricionistkinja i sportska psihologinja. Ishrana se radi prema treninzima i svaki dan se mijenja. Ponosam sam što sam okružen stručnjacima da pripreme tijelo i glavu, na to što vas čeka“, kazao je Tuka.
Naglašena je važnost sportske psihologije, govorili su sva trojica vrhunskih sportaša, kako piše RadioSarajevo.ba.
„Često me ljudi na ulici pitaju da li mogu ponoviti rezultat koji sam napravio, a ja kažem da ne vjerujem toliko u sebe, već bih napustio atletiku. Ako želite biti najbolji, a samo trojica mogu osvojiti medalje, stvarno morate biti posebno, bolji od drugih. Ne smije nijednog trenutka doći do opuštanja, znao sam 365 dana godišnje posvetiti treningu. Imam dar od Boga, želim to iskoristiti, to je moja misija“, naglasio je naš najbolji atletičar.
Da li se naziru neke nove nade bh. atletike, pitanje koje je postavljeno svoj trojici.
„Vjerujem da imamo potencijala za sve sportove, ali je pitanje da li su ta djeca spremna na odricanje, na život koji je potpuno posvećen cilju. Karakter je bitan. Ne smiješ jesti šta hoćeš, ne smiješ ići gdje hoćeš. Mi nemamo ljetovanje, nemamo plažu, a možemo to sebi priuštiti. Razlika od ostalih ljudi je u toj sitnici - odricanje koje vodi do medalje“, rekao je Tuka.
Mujezinović je dodao - volju ili imaš ili nemaš.
“Za razliku od trkača, mi alpinisti nemamo ni publiku, odnosno publiku i bodrenje moramo tražiti u svojoj glavi. Put do uspjeha je u motivaciji a motivacija je prvenstveno u glavi”, zaključio je Gazić.