Sensei i učenici: Rađa li se nova zlatna generacija Zmajeva?

ć
Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine u svojoj historiji nastupila je na jednom velikom takmičenju. Pamti se Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine i ta zlatna generacija koju je okupio Safet Sušić, a sada se čini kako se polako, nakon mukotrpne smjene generacija, rađa neka nova svijetla budućnost Zmajeva.

Godina 2020. ostat će upamćena kao jedina u historiji u kojoj naša reprezentacije nije upisala niti jednu pobjedu. Ispali smo od Sjeverne Irske u baražu za EURO, remiji protiv Italije i Nizozemske su svakako bili dobri rezultati, no nedovoljni za ostanak u A diviziji Lige nacija, a izgubili smo i u prijateljskoj utakmici protiv Irana na Koševu.

Ipak, tu godinu možemo smatrati nekim novim početkom naše reprezentacije. Debitovali su te godine momci koji su apsolutno budućnost odbrane naše selekcije - Anel Ahmedhodžić i Dennis Hadžikadunić.

O Anelu mnogo ne treba trošiti riječi. Već je iskusio igranje u ligama petice s Bordeauxom, a sada je jedan od ključnih igrača Sheffielda koji krupnim koracima grabi ka plasmanu u Premiership, te definitivno imamo vrhunskog stopera koji će i dalje napredovati.

Hadžikadunić je također napravio veliki korak naprijed u karijeri. Nakon igranja za Rostov i Malmo, stigao je transfer u špansku Primeru. Za nekoliko dana očekujemo njegov debi u Mallorci, a ukoliko nastavi ovako da se razvija, nema zime ni za nas ni za njega.

Zatim je na selektorsku klupu stigao Ivaylo Petev. Iako nas nije odveo u baraž za Mundijal u Kataru, definitivno će ostati upamćen kao selektor kod kojeg su debitovali momci poput Amara Dedića ili Ermedina Demirovića, a koji predstavljaju budućnost naše selekcije.

Demirović je već etablirano ime, a u septembru je postigao i prvijenac u nacionalnom dresu kada nam je donio pobjedu protiv Crne Gore i samim tim prvo mjesto u grupi B3 Lige nacija i plasman u A diviziju. Odigrao je tada fantastičnu utakmicu, jedan gol mu je poništen zbog ofsajda, a Petev mu je našao pravu ulogu - iako je napadač igrao je više kao lijevo krilo, ali je svejedno sjajno odvlačio pažnju stopera s Edina Džeke koji mu je na kraju i asistirao za pobjedonosni pogodak.

Rak rana reprezentacije BiH

Još od penzionisanja Mensura Mujdže, reprezentacija Bosna i Hercegovina kuburi s pozicijom desnog beka. Kod bivših selektora krpili su tu poziciju stoperi poput Ermina Bičakčića i još jednog sjajnog fudbalera, no to jednostavno nije bilo to.

S još nekoliko igrača se pokušalo, kao što je naprimjer Darko Todorović, no Amar Dedić je definitivno zalog za budućnost. U septembarskim utakmicama protiv Crne Gore i Rumunije je oduševio navijače Bosne i Hercegovine, a nedavno je produžio ugovor sa Salzburgom, te je samo pitanje vremena kada ćemo i njega gledati u jednoj od pet najjačih evropskih liga.

Austrija, Bundesliga, desni bek, Bosanac. Zvuči kao da i dalje opisujemo Dedića, ali ne. U pitanju je 19-godišnji fudbaler Wolfsbergera, Adis Jašić. Momak koji briljira u austrijskoj Bundesligi i ima već odigranih 25 utakmica i postignuta četiri pogotka za mlađe selekcije Austrije.

On nema bh. pasoš i definitivno bi bio pun pogodak ukoliko bi se i on odlučio za nas i kada bi se papirologija što prije riješila. Ove sezone je sjajan i na 17 utakmica je postigao dva gola i dodao pet asistencija. 

Prije nekoliko dana za Inter je potpisao mladi Alem Nezirević. Još jedan Bosanac rođen u Švedskoj - i desni bek. Ukoliko se bude razvijao kako treba i odluči se igrati za Zmajeve, definitivno imamo čemu da se nadamo kada je ova pozicija u pitanju.

Potencijalni reprezentativci

U posljednje vrijeme, dojam je "kao iz vedra neba", otvorilo se dosta opcija kada su u pitanju bh. fudbaleri rođeni u dijaspori. Pojavilo se nekoliko sjajnih imena u opticaju, a direktor reprezentacije Zvezdan Misimović vrijedno radi na tome da ih dovede pod naš grb.

Jose Mourinho je polako u rotaciju Rome uveo Benjamina Tahirovića koji postaje sve bitniji igrač Vučice, a pratimo i dešavanja s Denisom Huseinbašićem koji briljira u Bundesligi igrajući za Koeln.

Zatim je tu Seid Hamulić, napadač koji je bljesnuo u poljskoj Ekstraklasi ove sezone, te postao novi igrač Toulousea.

Ne treba zaboraviti niti Armina Gigovića. Debitovao je za Švedsku prije nekoliko dana, no ne radi se o zvaničnoj utakmici, pa čak niti o FIFA-inom terminu, te još uvijek ima pravo da promijeni reprezentaciju i dođe pod naš grb.

Još jedan igrač s bh. pasošem igra u MLS-u. Radi se o 23-godišnjem ofanzivcu San Josea, Benjaminu Kikanoviću. Piše se da se i za njega interesuju brojni evropski klubovi, a svakako da se radi o itekako zanimljivom igraču kada je kontekst budućnosti naše reprezentacije u pitanju.

Svakako da ne treba zaboraviti ni Vladana Kovačevića, koji odlično brani za Rakow, no ako je odlučio čekati priliku za neku drugu reprezentaciju, moliti ga ne treba. 

Tu su svakako Jašić i Nezirević o kojima smo već pisali u kontekstu desnog beka kao deficitarne pozicije u reprezentaciji Bosne i Hercegovine. 

Igrači u najboljim evropskim ligama

Kada su u pitanju kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Brazil, naša selekcija imala je deset igrača u ligama petice. Bili su to Edin Džeko, Asmir Begović, Miralem Pjanić, Ermin Bičakčić, Mensur Mujdža, Sejad Salihović, Vedad Ibišević, Emir Spahić, Senad Lulić i Damir Vrančić.

Zvuči sjajno ako se osvrnemo na to da u ovom momentu naša zemlja ima, uključujući i potencijalne reprezentativce, isti broj igrača u najboljim evropskim ligama nego tada, njih 10: Edin Džeko (Inter), Rade Krunić (Milan), Ermedin Demirović (Augsburg), Sead Kolašinac (Marseille), Sanjin Prcić (Strasbourg), Ermin Bičakčić (Hoffenheim), Dennis Hadžikadunić (Mallorca), Denis Huseinbašić (Koeln), Seid Hamulić (Toulouse), Benjamin Tahirović (Roma).

Ovaj broj mogao bi i narasti u skorijem vremenskom periodu, s obzirom na to da se za Amara Dedića, Anela Ahmedhodžića i Amira Hadžiahmetovića interesuju brojni klubovi, a Ahmedhodžić svakako ima šansu da igra Premiership i sa Sheffieldom. 

"Ubica" s klupe i druge sjajne back-up opcije

U proteklim kvalifikacijama za Mundijal i nedavno završenom ciklusu Lige nacija vidjelo se i da imamo odlične opcije kada su u pitanju igrači s klupe za rezervne igrače.

Najbolji u tom segmentu definitivno je bio Dinamov Luka Menalo koji je bio najefikasniji bh. igrač u kvalifikacijama za minulo Svjetsko prvenstvo, a u Ligi nacija je direktno donio još jedan bod našoj reprezentaciji (golom protiv Crne Gore u Podgorici, 1:1), a i igra Zmajeva se poboljša skoro uvijek kada on uđe na teren i unese potrebnu svježinu.

Sjajno zadatku u odbrani mogu odgovoriti i Adnan Kovačević i Siniša Saničanin što se vidjelo u nekim prethodnim utakmicama, a tu su i Adnanovi saigrači iz bh. kolonije u Mađarskoj, Ferencvarosa - Gojak, Bešić i Ćivić. 

Smail Prevljak, napadač Eupena, također je u eri Ivayla Peteva pokazao da može biti itekako koristan za reprezentaciju, te je svojim golovima donio pobjede protiv Kazahstana, Kuvajta i Rumunije, ali i onaj zlata vrijedan bod u Finskoj u prvom kolu Lige nacija (1:1). 

Sensei

O mladosti smo skoro sve najbitnije rekli, a da se ona na sjajan način iskombinuje s iskustvom pomoći će ko drugi nego legendarni Edin Džeko. 

Napisati o Dijamantu i njegovoj karijeri nešto što već nije svima poznato je zaista teško, te možemo samo poželjeti da što duže ostane na najvišem nivou. S njim na čelu ući ćemo u kvalifikacije za EURO koje počinju utakmicom protiv Islanda na Bilinom polju za dva mjeseca i jedan dan.

Mladim igračima definitivno je veliki plus imati jednog svjetskog fudbalera u svlačionici kao vođu i kapitena, a usto i najvećeg bh. fudbalera u historiji.

 

Da pomognu "senseiju" Džeki, tu su svakako i Miralem Pjanić koji poslije Dijamanta ima najviše nastupa za našu selekciju, te svakako igrači poput Seada Kolašinca, Ibrahima Šehića, pa i Gojka Cimirota koji je već dugi niz godina član naše nacionalne vrste. 

Kvalifikacije, kao što već rekosmo, počinju za dva mjeseca, a ukoliko novi-stari selektor Faruk Hadžibegić u saradnji sa Zvjezdanom Misimovićem i ostalim nadležnim ljudima iz N/FSBiH sve posloži kako treba, za nas u grupi s Portugalom, Islandom, Luksemburgom, Slovačkom i Lihtenštajnom ne bi trebalo biti zime i nakon deset godina trebali bismo Zmajeve ponovo gledati na jednom velikom takmičenju.