Vijest koja se pojavila u prvi mah je navedena kao kazna za ono što se dešavalo na tribini na kojoj su smješteni navijači banjalučlkog tima, a odnosilo se na upotrebu pirotehnike, ali i paljenje elektorinstalacije na reflektorima. Upravo zbog toga je dovedeno u pitanje nastavak i odigravanje utakmice prethodnog vikenda.
Ono što je trebalo posebno da se razmatra, bar u toj nekoj prvoj verziji informacije, je ponašanje publike odnosno fašističko navijanje pred sami kraj susreta, kada se tribinama orilo 'Ubij Turčina' i 'Nož, žica, Srebrenica', što spada u red najtežih djela. Svugdje osim kod 'disciplinaca' N/FS BiH, kojima je i dalje puno veći problem baklja nego nacionalizam.
Nedavno smo svjedočili sceni u Njemačkoj, kada su navijači Bayerna podigli podrugljivu poruku, upućenu čelniku Hoffenheima Dietmaru Hoppu, a nakon toga je uslijedila oštra reakcija, kako čelnika saveza i klubova, ali i čelnika bavarskog giganta koji su osudili takvo ponašanje navijača. Ne smijemo ni zamisliti šta bi se desilo da se na tribinama nađu fašističke poruke, sa veličanjem zločina iz drugog svjetskog rata?
Da se vratimo u bh. zbilju. U Bosni i Hercegovini vam je, primjera radi, puno gore da recimo bacite petardu ili baklju, jer će to klub za koji navijate koštati puno više nego da stavite neki nacionalistički transparent ili parolu. Možete i da pozovete na klanje, ubijanje majke, balijske, četničke ili ustaške, svejedno je. Te su majke zapravo personifikacije svih naših majki, kako god se one zvale i kojem se Bogu molile. Možeš skakati, urlati, pozivati na linč drugog i drugačijeg, ali ne pali baklju! Samo to ne radi. Za takav čin ćeš biti drastično kažnjen.
Za poziv na međunacionalne sukobe, podrugivanje žrtvama zločina, pozivanje "svog" naroda da mrzi drugog i drugačijeg, eh onda se ne brini. Malo halabuke u medijima, pokoje mišljenje sociologa na temu "Nasilje i nacionalizam na sportskim terenima", smiješna kazna od strane saveza i sve ponovo u krug. Iz godine u godinu, iz decenije u deceniju.
Najveću odgovornost u cijeloj priči snosi savez, koji svojim odlukama mora da postane autoritet, koji neće dozvoliti da se ovakve stvari ponavljaju. Koliko god teško bilo "progutati žabu" i donijeti ovakvu odluku, oni to moraju učiniti. Politikom nezamjeranja, u kojoj će se ići na ruku nacionalistima, koji svoje lične frustracije i nezadovoljstvo žele ovim putem da liječe na fudbalskim terenima, ne pomažu nikom. Naprotiv, daju im za pravo da nastave u istom ritmu. Jače i glasnije.
Gospodo, ako niste znali, (ne znamo koliko vas je pratilo fudbal uopšte tih ludih devedesetih), kroz navijačke skupine se nacionalizam i šovinizam uvukao u sve pore društva, a sve krvave ideje su proklamovane preko tribina jasnim porukama navijačkih skupina sa istočne i zapadne strane naše države. Valjda je to bila dovoljna lekcija. Ako se pitate što smo tu gdje smo, odgovor se krije u redovima iznad. A nije da nismo zaslužili bolje od ovoga što imamo. Naprotiv...
