Zmajevi otkako su primljeni u članstvo UEFA i FIFA, nikad u sklopu kvalifikacija nisu za protivnika imali ovu reprezentaciju, ali jedne prilike jesu odigrali prijateljsku utakmicu.
Riječ je o susretu igranom u aprilu 2004. Bio je to treći meč nakon majstorice protiv Danske na Koševu. Bio je to i meč na kojem je svoj drugi gol za bh. reprezentaciju postigao Zvjezdan Misimović (prvijenac je postigao mjesec ranije u Luksemburgu). Bio je to i meč na kojem se od reprezentacije u svojoj Zenici oprostio Mirsad Hibić.
Pobijedili smo s 1:0, a gol je, rekosmo, postigao Misimović, i to u posljednjim minutama nakon asistencije Musića. Zenička publika te večeri nekorektno se ponijela prema Bulendu Bišćeviću i Alenu Škori, u to vrijeme igračima Željezničara i Sarajeva, koji su pri ulasku u igru dočekani zvižducima.
Hibića je na terenu nakon šest minuta zamijenio Saša Papac. Meč je tadašnjem selektoru Blažu Sliškoviću poslužio da isproba i neke igrače koji bi mogli zaigrati važniju ulogu u reprezentaciji u kasnijim godinama, a to je za rukom pošlo upravo dotad neafirmisanom Misimoviću, koji je tog dana bio igrač rezervnog tima Bayerna.
Nastupili su između ostalih i Predrag Šimić, i Gradimir Crnogorac. Meč su započeli Brašnić, Spahić, Musić, Konjić, Grujić, Hibić, Bolić, Bešlija, Barbarez, Salihamidžić i Blatnjak, a osim pomenutih Misimovića, Papca, Škore, Bišćevića, Šimića i Crnogorca, u igru su ulazili i Avdukić, Hrgović, Baljić i Grlić.
U 2004. smo prije Finske igrali i protiv Makedonije i Luksemburga, a kasnije i protiv Francuske, što je bila generalna proba za start kvalifikacija za Mundijal u Njemačkoj, koji smo započeli remijima sa Španijom i Srbijom i Crnom Gorom, u Zenici i Sarajevu.