Pomenuti dvojac vuče korijene iz BiH, čine stoperski par U 21 Švedske. I Anel i Denis su prošli mlađe švedske selekcije. Anel je sakupio skoro pedsetak nastupa za u 17, U 19 i U 21 Švedske. Što jasno govori o njegovim kvalitetama.
Da se radi o vrhunskom potencijalu potvrđuje Anelov igrački put. Sa 16 godina potpisao je za slavni Nottingham Forest. Debitirao je za prvi tim protiv Newcastlea… I danas bi Ahmedhodžić igrao za Nottingham da nije došlo do rotacije trenera, pa se svojevoljno vratio u Malme. Trenutno je na jednogodišnjoj posudbi. Poziv za U 21 Švedske nije izostao.
– Baš sada igramo s Ircima. Trenutno je Irska vodeća u našoj grupi, ali ima utakmicu više od nas-, kaže za Sportske.ba super talentirani Ahmedhodžić.
Iz NSBiH nisu ga zvali. Jesu novinari, posrednici, navijači, oni kojima je BiH pri srcu. Oni su ukazivali na nadarenog defanzivca.
– Koliko je meni poznato, nikad nisam dobio zvanični poziv iz BiH. Sada sam u Švedskoj. Ovdje me cijene i pozivaju. Volio bih igrati za Bosnu, ali ja ne mogu nikoga natjerati da me zove, naglašava Anel.
U Bosnu, u Sarajevo dođe svake godine. I sada, krajem godine u reprezentativnoj pauzi posjetit će rodbinu u Sarajevu.
Anel prati reprezentaciju BiH. Od igrača na svojoj poziciji, kao “klinac” cijenio je Vincente Kompania. Kada su napadači u pitanju nema dilemu.
-Jedan je i neprikosnoven, Zlatan Ibrahimović! Cijenim naše Džeku i Pjanića. Nema tog igrača koji ne bi volio igrati s takvim asovima, ali mene iz bh.saveza niko ne zove, a u Švedskoj su super korektni , izjavio je na kraju devetnaestogodišnji Anel Ahmethodžić.
Savez mora pokazati više fleksibilnosti kada su bh. talenti u pitanju, a ne da sve gledaju kroz Muamera Tankovića. Uostalom, ni,
recimo, Sead Kolašinac nije iz prve pristao igrati za BiH. Morao mu je na noge doći Elvedin Begić, predsjednik NSBiH. Osim što ga srce vuklo među “Zmajeve”, pitao se i Sejin menadžer.
Ako znamo da su u “klimaksu” Ognjen Vranješ, Ervin Zukanović, Toni Śunjić, da Adnan Kovačević, Samir Memišević i Ermin Bičakčić nisu u “cvijetu mladosti”, da niko ne vidi Besima Šerbečića i Sinišu Saničanina, onda se logičnim nameće borba za stopere kakvi su Ahmedhodžić i Hadžikadunić. Možda ovaj vapaj “ne pije vode”, ali ostaje kao trag ako jednog dana postanu klasni igrači, da se zna da Savez nije ništa poduzeo da se osigura za igračku budućnost.
