Naš veznjak je u intervjuu ispričao kako su njegove suze dok je bio beba pomogle porodici u bjekstvu iz Bosne i Hercegovine.
Naime, Pjanićev otac Fahrudin je znao da rat dolazi budući da je kao igrač zvorničke Drine u jugoslovenskoj Trećoj ligi putovao širom države te je mogao vidjeti socijalne i političke napetosti koje su se gradile ranih 90-tih. Kao otac novorođenog sina Miralema njegov instikt je govorio da treba porodicu izvesti iz države što prije.
Prijetalji u Luksemburgu su kontaktirali poluprofesionalni klub Schifflange, koji mu je ponudio ugovor te pomogao naći posao kako bi mogao plaćati račune. Međutim, Fahrudin je morao tražiti dozvolu Zvornika da ga puste i osigurati potrebne papire za putovanje.
Dva puta je išao razgovarati s klupskim sekretarom i dva puta se vraćao praznih ruku. Potom je njegova supruga Fatima očajnički pokušala izboriti se noseći bebu u svojim rukama.
Miralem je bio isuviše mlad da je znao kako stvari idu, ali priča je postala obiteljski roman.
"Moja majka je željela da odemo, ali klub je i dalje govorio ne. Tada sam počeo plakati. To je uznemirilo sekretara toliko da je na kraju rekao da možemo ići i da je to uradio isključivo zbog malog djeteta", rekao je Pjanić.
To dijete sada ima 28 godina i ključni je igrač u Juventusovoj pripremi za meč Lige prvaka u utorak na Old Traffordu. Te njegove nesvjesne suze promijenile su njegov život i odvele njegovu porodicu u Luksemburg, gdje je odrastao u sigurnosti dok je hiljade njegovih sugrađana poginulo u Zvorniku te je hiljade protjerano iz svojih domova.
"Moji roditelji su tada bili mladi. Imali su 20, 22 godine i otišli su u novu državu gdje nisu znali jezik i nisu ništa imali osim dva ili tri kofera. Počeli su od nule i uspjeli su napraviti lijepu porodicu. Još uvijek smo svi zajedno već 27 godina. To je lijepa stvar. Danas žive dobro u Luksemburgu. Imam sestru i brata, koji također odrastaju dobro. Moji roditelji su mi primjer kako se nešto može postići bez ičega na početku", ispričao je Pjanić te se osvrnuo i na umijeće oca Fahrudina.
"Moj otac je bio veznjak, kao ja, i bio je dobar također. Kada sam odrastao i vidio ga kako igra, mogao sam se uvjeriti da zaista zna igrati. Nije imao šansu za sazrijevanje i za veliku karijeru koju sam ja imao, ali je uradio sve što je mogao. Njegova cilj je bio kako napustiti državu s porodicom koja je bila u opasnosti. Nogomet mu tada više nije bio glavna okupacija", dodao je Pjanić.
