Gotovo je godina prošla otkad smo ga posljednji put gledali na terenima, ali nije zaboravljen među navijačima bordo tima jer je ne tako davno bio pravi hit.
On se ovih dana nalazi s ekipom u Ljubuškom gdje Sarajevo obavlja prvi dio priprema pred drugi dio sezone. S treningom je počeo još početkom zime, a sada se oslobio straha i više se ne boji kontakt igre i bola u koljenu.
Za SportSport.ba govorio je o svemu. Prvo smo se dotakli početaka. Sve je krenulo iz bugojanske Iskre gdje je prošao tri kategorije prije transfera na Koševo.
"Počeo sam da treniram u Iskri. Bio sam predpionir i pionir i polusezonu sam proveo u kadetima. 1. februara 2014. sam prešao u Sarajevo. Tu sam već skoro šest godina..."
"Obradovao sam se kada me je Sarajevo pozvalo. Kada dolazite iz jednog manjeg grada velika je čast igrati u tako velikom klubu", započinje Pidro.
Debitovao je kod Husrefa Musemića i oduševio u kvalifikacijama za Evropa ligu.
"Poseban je to bio osjećaj. Odjednom je jedan nepoznati Pidro bio u prvoj postavi u Evropskoj ligi. Zahvaljujem se treneru Musemiću što mi je pustio da igram pred punim Koševom. Na kraju sam odigrao kako sam odigrao..."
Ako je to bio najljepši trenutak njegove karijere, onda je najgori svakako stigao u aprilu prošle godine. Povreda križnih ligamenata koljena od terena ga je odvojila oko 10 mjeseci. Ipak, sada se vratio.
"Počeo sam da treniram prije pauze. Nisam tada radio baš 100 posto. Sad sam pojačao jer sam radio privatno s trenerom. Samo sada trebam nastaviti sa fizičkom spremom. Nije me više strah kontakata".
"Život je pun uspona i padova. Iskušenja su nemonivna za svakog čovjeka. Vjera mi je pomogla da se strpim. Eto, prošlo je i to i sve će proći".
"Najteže mi je kad odem na utakmicu da gledam. Bio sam daleko od svega toga. Svaki meč sam išao na Koševo i gledao tim. Najteže mi je bilo jer sam gledao a ništa nisam mogao pomoći".
Prošle sezone bordo momci su osvojili Premijer ligu i Kup BiH. Jesu li se utisci slegli?
