Dijegove anegdote
- Od 1985. do 1991. godine bio sam savjetnik tadašnjeg selektora Karlosa Bilarda (Sarlos Salvador Bilardo) zadužen za Evropu. U to vrijeme u evropskim klubovima igrali su Maradona, Burčaga, Valdano... Na Mundijalu 1996. godine smo bili prvaci svijeta, a 1990. godine u Italiji, nažalost, samo viceprvaci - podsjeća Viljon i dodaje:
- To su nezaboravni momenti.
Iz prve ruke, kakav je bio Maradona?
- U to vrijeme dok sam bio u reprezentaciji, proveo sam mnogo vremena sa pokojnim Dijegom, bili smo na dva Svjetska prvenstva, tri Prvenstva Južne Amerike, a iza nas je i mnogo treninga, prijateljskih utakmica... Dijego je bio nešto posebno, kao čovjek, a o njegovim igračkim kvalitetima je sve rečeno.
Možete li nam ispričati neke anegdote iz Vaših druženja sa pokojnim Maradonom?
- Bilo ih je mnogo... Naprimjer, 1986. ili 1987. godine smo igrali prijateljsku utakmicu sa Francuskom u Parizu. Dijego me zamolio da nam pozovem taksi kako bismo iz naše baze otišli do grada i njegovoj tadašnjoj djevojci, a kasnije supruzi Klaudiji, kako je rekao, kupili neki lijep poklon. Otišli smo do grada, ali kad god smo izlazili iz taksija, nakon što ljudi prepoznaju Dijega, odmah se oko nas stvori na desetine, pa i stotine, njegovih fanova.
Tražili su autograme, fotografiranje, tako da nismo mogli ni doći do trgovina te smo se neobavljenog posla vratili u hotel. Onda mi je Dijego dao njegovu „American Expres Gold“ karticu i rekao da sam odem do grada i kupim polon za njegovu Klaudiju. Kada sam ga pitao do koliko novca da bude poklon, on se nasmijao i odgovorio: “Samo ti kupi nešto lijepo, znaš ti Klaudiju. Kupi za 20 hiljada, 30 hiljada, 50 hiljada ili 100 hiljada dolara, samo da se njoj svidi.” E, i to je Dijego.
S obzirom na to da ste Vi iz Bosne, ispričat ću Vam i ovo: Sredinom 90. godina prošlog vijeka Maradona, Buručaha (Jorge Buruchaga) i ja smo u Parizu sreli Faruka Hadžibegića, mislim da se radilo o nekoj promociji ili osnivanju Sindikata fudbalera... Faruk nam je, između ostalog, ispričao da će uskoro u Istanbulu biti organizirana humanitarna utakmica za Bosnu, za stradale u ratu. Dijego je odmah, na prvu – bez ikakvog razmišljanja ili usaglašavanja termina, prihvatio poziv. Mislim da su on i Faruk kasnije zajedno i odletjeli na tu utakmicu iz Pariza. I to je Dijego.
Selektorska križaljka
Reprezentacija BiH trenutno nema selektora, a s obzirom na to da posljednjih 30 godina živite u Njemačkoj, sigurno znate ko je Sergej Barbarez, kojem je protukandidat Bugarin Ivailo Petev.
- Bosna ima svjetske stručnjake, tako da nema potrebe da u vašem savezu biraju strance. Barbarez je svojevremeno bio jedan od najboljih igrača Bundeslige. Znam i to da je omiljen u javnosti, ali nema iskusta i dugo je van fudbala. Ja bih dao šansu Faruku, koji je slobodan, a top trener. Ima iskustvo, znanje...
To tvrdite zbog toga što vam je Faruk prijatelj...
- Ne, nego zbog toga što je top trener. Šteta što Faruk nije Argentinac, jer bi mogao voditi i našu reprezentaciju. Također, tu je i jedan mladi Mostarac, Darije Kalesić. Upoznao sam ga dok je bio trener PSV-a iz Ajndhovena. Mlad, ambiciozan, veliki analitičar. On i Faruk bi bili super tandem. Također, moram naglasiti i to da sam upoznao i profesora Munira Talovića, koji vodi edukaciju trenera u BiH. On radi izvrstan posao, tako da Bosna ne treba brinuti za trenersku budućnost.
S obzirom na to da za jednog Argentinca dobro poznajete bh. fudbal, kako ocjenjujete kvalitet naše reprezentacije?
- Bosna ima dobar tim, nekoliko igrača svjetske klase, ali i puno mladih, talentiranih fudbalera. Ne bi me iznenadilo da se ponovo plasirate na Svjetsko prvenstvo. To vam želim od srca. Bio sam nekoliko puta u BiH, znam koliko volite fudbal, ali i to da je Bosna neiscrpan bazen talentiranih fudbalera.
Kakve utiske nosite iz naše domovine?
- Prelijepe... Hvala Bogu, više puta sam bio u Sarajevu, Mostaru, Ključu. Bosna je prelijepa zemlja, sa divnim ljudima koji me mnogo podsjećaju po mentalitetu na moje Argentince. U Bosni se uvijek super osjećam. U Mostaru sam, naprimjer, upoznao i bivšeg trenera Veleža Ibru Rahimića. On je poseban čovjek koji je sa predsjednikom Hasićem i direktorom Džemilom (Šoše) digao Velež iz „pepela“. Znam da su danas ponovo ozbiljan klub, te da novi trener (Feđa Dudić) radi izvrstan posao. S druge strane, Mušija (Mensur) iz Mladosti je veliki borac, znam da voli mlade i talentirane fudbalere. A tu su i moji prijatelji iz Sarajeva Sejo Salman, Samir Tataragić, kao i Hamić Jakupović i Dino Kahrić iz Ključa... Jedva čekam da prođe ova pandemija i kako bih ponovo mogao doći u Bosnu. Pošto sam sugrađanin Pape Franje, obojica smo iz San Lorenca, želja mi je da odem i u Međugorje.
Kako ocjenjujete rad Hasana Salihamidžiča u Bajernu?
- Braco je bio top igrač, a sada je isto to kao klupski menadžer. To se samo po sebi podrazumijeva, da bi došao na tu poziciju u Bajernu moraš imati sve kvalitete. A rezultati Bajerna, odnosno, transferi koje je napravio, dokaz su da radi dobar posao.
Miralem Pjanić je ljetos iz Juventusa prešao u Barcelonu, ali, nažalost, nije se naigrao, bar do sada.
- Pjanić nema potrebe nikome da se dokazuje, on već godinama pripada samoj eliti svjetskog fudbala. To bi trebao znati i Kuman. A ni trenutna situacija u Barci nije optimalna, tu se trenutno radi o nekoj čudnoj fudbalskoj politici. Drugačije ne mogu to objasniti.
Prijatelj sa Hadžibegićem
Na Svjetskom prvenstvu 1990. godine u Italiji, Argentina je nakon boljeg izvođenja penala pobijedila bivšu Jugoslaviju. U to vrijeme za bivšu SFRJ su igrali mnogi Bosanci i Hercegovci, Hadžibegić, Jozić, Baždarević, Sušić, Baljić, Omerović, Šananadžović je, također, stasao u našem glavnom gradu, a i selektor je bio Bosanac, Sarajlija.
- Ivica Osim, kao iz topa je ispalio Viljon, te dodao:
- Kakva drama je to bila. Jugoslavija je tada imala strašan tim, koji je imao kvalitet i za titulu, ali sretniji tim je prošao dalje. Nasreću, Faruk nije uspio realizirati jedanaesterac, da nas kazni. Poslije sam ga i upoznao, čak smo postali i prijatelji.
Fudbal je moj život
- Poslije 1991. godine ostao sam u fudbalu kao savjetnik, a moji igrači su, između ostalog, bili i Fernando Redondo, Nobi Solano (Nolberto Solano)... Fudbal je moj život, on me čini mlađim i zdravijim - ističe Viljon.
