Uza sada ne sasvim objašnjenoj helikopterskoj nesreći u okolici Los Angelesa, zajedno sa svojom 13-godišnjom kćeri Giannom i još sedmero suputnika, život je izgubio Kobe Bryant, jedan od najvećih košarkaša svih vremena.
A ta je vijest u crno zavila cijeli, ne samo sportski svijet jer “Mamba” je bio i ikona moderne kulture.
O tome koliko je Kobe Bryant bio genijalan i velik sportaš, neka vrsta sportskog karizmatika, najbolje govore reakcije iz cijelog svijeta. I najveće svjetske sportske zvijezde imale su potrebu oprostiti se od genijalnog košarkaša, baš kao i niz slavnih glumaca i estradnih umjetnika koji su to učinili na dodjeli nagrada Grammy. Činili su to i teniseri na Australian Openu, najveće zvijezde američkog nogometa (Tom Brady) pa i ikona slobodne borbe Conor McGregor. Učinio je to i veliki navijač Lakersa Jack Nicholson (82): – Ovo je užasno. Ostat će nevjerovatna praznina jer on je bio poseban, piše "Večernji list".
Prisjetio se Jack ovoga: – Za našeg prvog susreta ja sam ga zafrkavao. Ponudio sam se da mu se potpišem na loptu, a on me pogledao kao da sam lud.
Izostala nije ni reakcija njegova bivšeg suigrača Shaquillea O’Neala s kojim je, u dresu Lakersa, osvojio tri naslova prvaka NBA lige. U njihovu je odnosu bilo i hladnih razdoblja, o čemu govori i Bryantova sljedeća izjava na račun Shaqa: – Da si se više brinuo o svom tijelu, ja sam danas mogao imati puno više od pet naslova prvaka.
No da u ovim “umirovljeničkim” danima među njima nije bilo zle krvi, ilustrira i činjenica da je to jutro, na dan svoje pogibije, Bryant razmjenjivao poruke sa Shaqovim najstarijim sinom Shareefom, igračem košarke na UCLA. Potresen je bio i Dino Rađa, negdašnji centar Boston Celticsa: – Život je ponekad nepošten za popizdit. Baš me šokiralo i beskrajno sam tužan. Bryant je bio sinonim za rad. Veliki radnik i veliki pobjednik, lik koji je sve podredio u životu da bude što bolji na parketu. Bio je veliki igrač, u Top 5 svih vremena, za moj ukus odmah iza Jordana i Birda. Osvojio je pet NBA prstenova i zabio više od 33 tisuće koševa i to morate poštivati. Osim toga, na parketu nije imao ispada u ponašanju pa je time stekao poštovanje većine NBA igrača i fanova. Nedavno sam čitao njegovu knjigu i dao je svom sinu da je čita. On je doista bio opsjednut radom jer znao je da je, uza sav talent koji ima, to jedini put k uspjehu.
Govorilo se da je znao usred noći otići do dvorane i šutirati. I to izravno po povratku s utakmice kojom je bio nezadovoljan. – Po radnoj etici jako je bio sličan Draženu Petroviću. Nažalost, i sudbina im je bila jako slična. I Stojka Vrankovića ova je priča podsjetila na isto: – Nažalost, sve to odmah me podsjetilo na Dražena. S obzirom na to da je, kao igrač LA Clippersa, dvije godine živio u L. A-u, Stojko je zacijelo pozvan da govori o prometnim okolnostima koje su Bryanta stajale života.
Neko će se zada zapitati zašto je baš morao ići helikopterom, no to nije bio izraz njegove bahatosti, nego činjenice da je L. A. jedan od prometno najzagušenijih gradova svijeta i da nema bogzna kakav javni prijevoz pa previše ljudi koristi privatni automobil. L. A. je velik grad u kojem su stalno goleme gužve na cestama i nije neuobičajeno da ljudi koji si to mogu priuštiti za prijevoz koriste i helikopter. Nije to isticanje svog statusa, nego vam je to i pitanje stila američkog života jer ko god može uštedjeti na vremenu, to i čini. S obzirom na to da mu je kuća daleko izvan grada, on je i kao igrač znao koristiti helikopter za dolazak na utakmice.
Poput Rađe, i Stojko je igrao svoju posljednju NBA sezonu u onoj koja je tada 19-godišnjem Bryantu bila prva.
– On je i onda imao veliki publicitet, kao što ga danas ima Zion Williamson, no nije se tada sa sigurnošću moglo reći da će postati tako dobar. Kod njega su me fascinirale upornost i predanost sportu. Uz to što je bio veliki talent bio je još veći radnik. Imao je nevjerojatnu glad za košem pa je u nekim trenucima bivao i sebičan, ne bi vidio nikoga osim koša, no on je ključne situacije uglavnom rješavao uspješno.
Zanimljivu reakciju imao je i Damjan Rudež: – Bryant je mnogim klincima bio motiv da se počnu baviti košarkom. On je bio Jordan mojeg naraštaja jer smo mi bili premladi da bismo se sjećali svih Jordanovih uspjeha. A s Kobeom smo ušli u formativne godine i s njim smo odrastali, pokušavajući skidati njegove poteze. Nepošteno je da je takav “fajter” skončao na takav način, da nije dobio priliku za borbu. Pa to je čovjek koji se s puknutom Ahilovom tetivom vratio na teren i zabio dva bacanja.
Izvor: