Radilo se o utakmici 10. kola kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini, a naša selekcija gostovala je u Parizu kod Francuske.
Četiri dana prije te utakmice izabranici tadašnjeg selektora Safeta Sušića s 5:0 su u Zenici deklasirali Luksemburg i osigurali baraž, pa su s te strane rasterećeno otputovali u Francusku na meč posljednjeg gola.
Ipak, nije sve bilo gotovo. Bosni i Hercegovini trebala je pobjeda za direktan plasman na Evropsko prvenstvo, dok je Francuzima odgovarao i neriješen ishod.
Koliki su optimizam i euforija vladali dovoljno govori i invazija na glavni grad Francuske. Naime, u Parizu je tada bilo preko 20.000 navijača Bosne i Hercegovine
"Sreo sam policajku u Parizu i ona nas je pitala koliko nas je došlo. Rekao sam 20.000. Pitala je začuđeno: "Dvije hiljade?". "Ne, 20.000", rekao sam, na što mi je ona odgovorila: "Pa vi Bosanci niste normalni"", u jednom neformalnom razgovoru davno mi je ispričao jedan poznanik koji je bio među tih 20.000 navijača.
A onda doktorska partija naše reprezentacije u prvih 45 minuta. Francuzi su bili satjerani na svoju polovicu, a šlag na tortu stigao je u 40. minuti kada je Mujdža na foru uzeo Francuze, brzo izveo jedan slobodan udarac, a Džeko, kako komentator tada reče, skinuo s leđa Remija i fantastično pogodio.
Drugo poluvrijeme otvoreno je prvim problemom za Zmajeve. Tada prvi golman reprezentacije Kenan Hasagić zbog povrede morao je napustiti teren, a umjesto njega među stative stao je Asmir Begović.
Očekivano, u drugom poluvremenu su Francuzi morali dati gas ne bi li došli do remija koji bi ih odveo na Evropsko prvenstvo. Zmajevi su igrali sjajno i bili su 13 minuta do sna i najvećeg uspjeha u historiji, no onda na scenu stupa škotski sudija Craig Thompson.
Spahić i Nasri su bili u dueli, a Emir je, čini se, tadašnjeg igrača Manchester Cityja srušio na ivici kaznenog prostora, no sviran je penal koji je upravo Nasri realizovao za 1:1 i poslao Francusku na EURO, a BiH u baraž gdje nas je kasnije dočekao Portugal i s ukupnih 6:2 izbacio.
Penal bio ili ne, definitivno je nemoguće oteti se dojmu da je škotski sudac te noći sudio itekako tendeciozno i domaćinski, te uveliko kumovao tome da Francuska ode na Evropsko prvenstvo, a Bosna i Hercegovina kući.
Ipak, nagrada za sve dobro što su radili Pape, njegovi pomoćnici i tadašnji reprezentativci stigla je dvije godine i četiri dana kasnije kada se u Kaunasu, a iste noći i kasnije u Sarajevu i širom Bosne i Hercegovine, slavio plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazil nakon pobjede protiv Litvanije.
