Međutim, sam poraz nije toliko zabrinjavajući, koliko način na koji je došlo do njega. U igri bivšeg broja 1 nije bilo nikakve vatre, samo prazna priča.
„Vjerovatno moj posljednji Australijski open“, nije jedini dvostruki teniski olimpijski šampion u historiji krio razočaranje poslije poraza od Argentinca Etcheverryja 6:4, 6:2, 6:2.
„I dalje vjerujem da mogu da igram dobar tenis, ali to se ne dešava“.
Kaže da ni njemu nije jasno šta je u pitanju:
„Na treninzima sve izgleda dobro, ali na mečevima je drugačije. Zaista mi ne ide, nije mi išlo ni prošle godine i uopšte ne uživam“.
Ne krije da razmišlja o penziji.
„Otprilike znam kada bi to trebalo da uradim, ali sve i dalje zavisi od toga kako igram. Nažalost, vremenski period se polako skraćuje kada ovako igram i postižem slične rezultate“.
Nada još postoji.
„Iako pričam o tome i sa porodicom i sa stručnim štabom, još nisam odredio datum. Svi smo svjesni da se taj dan približava, ali još uvijek je najvažnije kako se ja osjećam. Još ću da razmislim kada da se odlučim“.
Murrayjeve muke su počele poslije najuspješnije sezone u karijeri. Na Wimbledonu 2016. je osvojio titulu, potom odbranio zlatnu medalju u Rio de Janeiru i do kraja godine bio dominantan teniser savladavši u borbi za broj 1 Novaka Đokovića u finalu završnog Mastersa. U furioznom finišu osvojio je pet titula zaredom – Peking, Šangaj, Beč, Pariz i London.
Međutim, za taj rolerkoster je platio visoku cijenu, jer su počeli problemi sa kukom. Dva puta ga je operisao i nikada više nije bio ni sjenka velikog šampiona iz 2016. Sada ima 36 godina, zauzima 44. mjesto na ATP listi, a u prvih 30 nije bio od aprila 2018. godine.
Kako se Wimbledon bude približavao, dileme o povlačenju će biti sve jače, pogotovo ako nastavi ovako slabo da igra. Nema sumnje da bi London bio pravo mjesto za posljednji meč, jer je u njemu postigao najveće uspjehe – dvije grand slam itule, zlato na OI 2012, broj 1 poslije Mastersa.
Foto : Arhiva
