Dok se godinama unazad sporadično priča o izgradnji nacionalnog stadiona i sve se svodi na narodski rečeno "šuplju" priču i lažna obećanja u zemljama gdje fudbal nije najpopularniji sport stadioni se uveliko grade.
Iz trenutne perspektive izgradnja nacionalnog stadiona u BiH se čini kao utopija, što se ne može reći i za Indoneziju, zemlju sa jugoistoka azije koja je sve osim fudbalska velesila
toj zemlji ubjedljivo najpopularniji sport je badminton. Od sticanja nezavisnosti 1945. godine nikada nisu igrali na Svjetskom prvenstvu, dok su i rijetki učesnici kontinentalnog prvenstva Azije.
Ipak, bez obzira na sve to u posljednjih 15-ak godina izgrađen je niz fenomenalnih stadiona po modernim standardima u vrijeme otvaranja.
Tako je 2017. godine otvoren stadion Batakan. Kapacitet ovog prelijepog izdanja je 40.000 sjedećih mjesta i njegova izgradnja je koštala oko 90 miliona eura.
U periodu od 2016. do 2019. godine izgrađen je i stadion Papua Bangkit. Kapacitet je 40.263 sjedećih mjesta, a troškovi izgradnje su iznosili također oko 90 miliona.
Stadion Geloora Bung Tomo je dobio naziv po nacionalnom heroju. Otvoren je 2010. godine, a zatim renoviran 2020. godine. Kapacitet ovog stadiona je 46.806.
Inače, u poređenju sa Bosnom i Hercegovinom život u zemlji od oko 270 miliona stanovnika nije uopšte napredniji. Tako je prosječna minimalna plata između 150 i 250 eura u zavisnosti u kojem dijelu zemlje se živi. Prema izvještaju Svjetske banke postotak siromaštva u Indoneziji iznosi oko 10%.
