Legendarni napadač Željezničara i Dinama jedan je od rijetkih s naših prostora, ili barem od igrača koji su nekada nastupali za neki bh. tim, koji je zaigrao za ponajvećeg giganta na svijetu Bayern Munchen.
Uoči sarajevskog derbija vječitih rivala koji će se u petak od 20 sati igrati na Grbavici, Radmilo Mihajlović za Bosnainfo prisjetio se vremena provedenog na Grbavici. Mihajlović je jedini igrač u historiji koji je zabio het-trik u gradskom derbiju.
– Znam da niko još nije uspio u tome. U jednoj utakmici zabio sam skoro pola golova kao najbolji stijelci u derbijima. Asim ferhatović čini mi se ima sedam golova, i naravno da sam ponosan na tu partiju i taj svoj učinak – priča Mihajlović.
Bilo je to 7. septembra 1986. Mihajlović je imao dosta sreće, navečer je “fasovao” povišenu tjelesnu temperaturu, a na dan utakmice bio je još gori. Ništa nije slutilo da bi mogao uopće zaigrati, ali je čudesni Braco Jurišić uspio osposobiti. Osim što je postigao tri gola, promašio je i penal, asistirao Harisu Škori za četvrti gol…
Tada su derbiji bili baš vrhunski, ali to je bilo plodonosno vrijeme. Imali smo stvarno dvije vrhunske, možda ponajbolje generacije. Sarajevo je bilo bolje prethodnih godina, tačnije imalo je Safeta Sušića, za kojeg se znalo da ako ga krene, da se Željo neće dobro provesti. Poslije toga smo mi bili bolji u derbijima. Ali, znate kako je to bilo, Željo je prema naprijed bio kao danas Bayern, petoricu je valjalo zaustaviti, Škoro, Bahtić, Baždarević, Nikić i ja. Pa, ako ne ide trojicu, ići će ovu drugu dvojicu… – riječi su Mihajlovića.
Ono što on naglašava kada su gradski derbiji bili u pitanju je istinsko rivalstvo, ali praćeno iskrenim poštovanjem i uvažavanjem.
– Stotinu puta sam dosad naglasio da je sarajevski derbi mnogo uljudniji, prijatniji, prijateljskiji barem nekada bio nego su to derbiji Zvezde i Partizana ili Hajduka i Dinama. Uvijek je bilo žestoko na terenu, ali smo se uvijek nakako prijateljski nadigravali, a poslije bi otišli na piće zajedno. Tako je bilo i među navijačima – govori Radmilo i nastavlja:
– Bilo je to vrijeme gdje se poštovanje i uvažavanje njegovalo, dobri međuljudski odnosi. Takav je bio sistem, odnosi su bili topliji. Mi, mlađi, kada smo došli u Želju imali smo Čipeta, Tašu… koji su nam pomagali svojim iskustvom, ali i mi smo njih poštovali kao roditelje. Onda, ljudi u rukovodstvima klubova bili su istinske ljudine, gospoda. Sarajevo je i kao grad doživjelo svoj vrhunac imao si KK Bosnu, Bošu Tanjevića… Ako ne igrački najuspješniji, taj period u Željezničaru mi je sigurno najsentimantalniji, najljepši u karijeri.
Posebno se Mihajlović osvrnuo na rad s Ivicom Osimom koji nas je 1. maja zauvijek napustio.
Ja tek kada sam otišao u Bayern vidio sam koliko je on išao ispred svoga vremena. On je iz Francuske donio taj stil da radimo što više s loptom. Otkrit ću vam ovo prvi put, mi smo kod Švabe igrali ševu 4-2 i 5-2, a u Bayernu je bilo 8-2. Neću sada da navodim imena, ali s nama su jedno vrijeme trenirali fudbaleri koji su služili vojsku u Sarajevu, pa ne mogu izaći iz ševe po 20 minuta. Onda dođe Švabo i kaže “hajde, nemojte ih više”. Ono što je također bilo avangardno tada, a danas je jednostavno neophodno, je da je stručni štab brojao pet ljudi.
Evo logično, da li četiri pomoćnika vide bolje od jednog pomoćnika? Mi smo još tada radili onako kako rade današnji najbolji klubovi na svijetu, svaka linija imala je zasebnog trenera. Tada su s Osimom bili Boro Bračulj, Čiko Radović, Velija Bećirspahić i Mišo Smajlović. Mišo je radio s napadačima, Švabo s veznim redom na posjedu i kontroli lopte… Ja sam sam imao trenera s kojim sam vježbao različite situacije, šutiranje, pa realizaciju poslije ubačaja sa strane… To je bilo stvarno nešto posebno. I bili su sve to dobri ljudi, nikotkog nije bilo sujete niti da je neko trebao strepiti šta će mu trener uraditi…
Razgovarao sa sadašnjim rukovodstvom
– Kada sam skoro razgovarao sa sadašnjim rukovodstvom Želje rekao sam im upravo o ovim stvarim. Kojih pet ljudi ljudi je činilo tadašnji naš stručni štab. Pa to su sve ljudi koji su poznavali Željezničar u srž. To su bile prijašnje legende, ljudi koji su živjeli i disali Želju, i na tim principima je funkcionirao klub. Jednostavno on samo tako može funkcionisati. Dalje, većina igrača je bilo iz Sarajeva, Željo je uvijek imao dobru omladinsku školu, na koju bi se nadovezivalo nekoliko igrača sa strane, među kojima sam i ja, ali neko je nas doveo planirano i sistemski jer smo se mogli tu uklopiti, a ne bezveze i kao što to danas rade na preporuku menadžera.
Krah klubova iz regiona
Mihajlović je za Bosnainfo komentirao i ispadanje većine klubova s prostora bivše Jugoslavije. Sinoć je recimo eliminisana i Crvena zvezda.
– Dinamo je otišao najdalje i pokazao da se skautingom i dobrim dovođenjem, ali i prodajom, može napraviti dobar posao, biznis plus uspjeh. Našim klubovima treba stručnih ljudi u rukovodstvima, mislim da se u posvemašnjoj nezajašljivosti dosta luta i da se fudbalom sve manje bave ljudi koji imaju veze s fudbalom, a sve više biznismeni, grabežljivci. Naprosto je pomamama za zaradom nešto što našim klubovima ne dozvoljava da naprave iskorak. Kažem, osim Dinama gdje postoji ipak stručan i obrazovan kadar. Stručnih ljudi nam fali u svim porama. Ja bih iskreno volio da u BiH ili kao selektor ili u savezu radi safet Sušić, u bilo kojoj ulozi, da Meša Baždarević ima funkciju recimo u Želji. Mi se ne smijemo odricati svojih legendi, a da ne govorimo koliko nihovo iskustvo može biti od pomoći.
Mane je raznovrsniji od Lewandowskog
Kao neko ko je igrao u vrhu napada Bayerna, Mihajlović je izuzetno pozvan da govori o ovome klubu i načinu igre koji je ove sezone dosta ubitačniji nego prethodne.
– Otišao je Lewandowski i svi su mislili kako će bez njega. Bilo bi ružno reći da je Mane bolji od Lewandowskog, jer je ovaj sada tu, a ovaj drugi nije, ali mislim da je Mane puno raznovrsniji igrač koji će Bayernu donijeti novu dimenziju u igri. Strašan igrač, koji može igrati i lijevo i desno, kada je na strani otvara prostor ovima iz sredine, zaista je paklen, a Bayern s njim ima mnogo više opcija i uvijek neko drugi može da iskoči, dođe do izražaja.
Mnogi za uspješan prelazni rok hvale Hasana Salihamidžića.
– Bayern je jednostavno mašinerija, tako da ni prelazni rok nije stvar jednog čovjeka. Ništa on ne bi mogao sam, kao što ni Lewandowski ne može sam u igri niti ima neko da je veći od kluba. To je jednostavno takva filozofija od koje se ne odstupa ni milimetra. Ja se sjećam, mene su u Dinamu gledali i Yupp Heynckes i Uli Hoeness, pa su onda zajednički donijeli odluku. Oni svi zajedno odlučuju kada se dovodi neki igrač, nije Hasan u tome usamljen.
A što se pojačanja tiče, od kojih u Bayernu mnogi ne igraju, današnji fudbal najviše se tiče širine. Napravit ćeš na kraju onoliko koliko imaš kvalitetnih igrača, nije više bitno da ih imaš 11-12, nego 20 i kako sve to uklopiti. Vidjeli ste prošle sezone, Manchester City je ubjedljivo najbolja ekipa bila u Evropi i desi se da bezveze ispadnu na kraju Lige prvaka. Danas je nemoguće je trajati konstantno kroz sezonu.
