Kad je LeBron James 2018. godine po drugi put odlučio napustiti voljene Cleveland Cavalierse, ovoga puta uz ogromnu ostavštinu u obliku prvog klupskog NBA naslova i još tri finala u nezaboravnom rivalitetu s Golden State Warriorsima, baš nitko nije bio iznenađen što je “svoje talente ponio” u Los Angeles izabravši Lakerse. Tamo je, u suncem okupanom Los Angelesu imao već dvije rezidencije, a njegova je produkcijska kompanija taman bila u procesu postajanja važnog igrača u Hollywoodu. Dakle, svijanje obiteljskog gnijezda u LA-u doimalo se logičnim kad je potpisao četverogodišnji ugovor.
Činilo se u tome trenutku da je to doživotni ugovor, odnosno posljednja adresa u njegovom košarkaškom CV-u, jer s njegovim istekom, a to je ovoga ljeta, po svim je parametrima čak i LeBron James morao biti u silaznoj putanji. Naravno da niti jedan ozbiljan analitičar i stručnjak nije bio sklon otpisati Jamesa, ali isto tako nitko nije mogao predvidjeti da će i s 37 godina biti jedan od najboljih igrača u ligi.
Njegove brojke ove sezone su, naime, najbolje u posljednjem desetljeću i djeluju zastrašujuće (29,1 koševa, 7,9 skokova, 6,5 asistencija, pa i 1,6 ukradenih lopti i jedna blokada u prosjeku), a da ne govorimo da igra gotovo 37 minuta. Ipak, i s takvim čudesnim Jamesom, Lakersi su dobri samo za 9. mjesto u Zapadnoj konferenciji s omjerom 27-31, po svemu sudeći osuđeni na “play in” i ako eventualno prođu u play-off, morat će na neku top momčad, Phoenix Sunse ili Warriorse.
Situacija nije bajna, pa se posljednjih tjedana zavrtjela cijela serija događaja, koja ukazuje da bi James mogao dići sidro iz Los Angelesa ovoga ljeta. Neke od njegovih izjava mogu se različito tumačiti, kao ona u vrijeme All Stara u Clevelandu, kako ne isključuje povratak u svoje Cavalierse po drugi put.
Postoji rok
Eto, možda se htio dodatno sljubiti s navijačima, koji mu drugi odlazak nisu toliko zamjerili kao onaj iz 2010. godine kad je otišao u Miami, a iza njega u Clevelandu ostali spaljeni dresovi. Onda je James otišao korak dalje i eksplicitno rekao da će posljednju godinu u karijeri igrati uz sina Bronnyja, gdje god njegov najstariji potomak bude izabran na NBA draftu. Do toga, doduše, ima još vremena, jer Bronny je tek na trećoj godini u Sierra Canyon srednjoj školi. A možda, makar to ne djeluje realno, Bronny i ne bude izabran na draftu.
Kako god, Lakersi su tek posljednjih dana shvatili ili otkrili da dar LeBronove prisutnosti uvijek ima svoj datum isteka. Makar to nije tako izgledalo 2018. godine, pogotovo 2020. godine kad je predvodio Lakerse do 17. titule prvaka u okrilju balona u Orlandu. Uostalom, Cavalierse je James uvijek držao oprezne, potpisivao jednogodišnje ugovore i praktički upravljao klubom tražeći igrače i trenere s kojima će jurišati na naslov prvaka. Istina je da je uvjetovao neke stvari i od Lakersa, pa i da mu je generalni menadžer Rob Pelinka te želje ispunjavao. Prije svega dovođenjem Anthonyja Davisa kao druge super zvijezde uz koju će i naslov lakše stići nakon sušnih godina. I bi tako, James i Davis su u prvoj zajedničkoj godini isporučili titulu s kojom su Lakersi dohvatili Boston Celticse na vrhu trofejne piramide.
Unatoč tome naslovu, James nikada nije imao toliko bačenih godina u Clevelandu i Miamiju zajedno, koliko u Lakersima. Ova je, naime, treća, osim ako se ne dogodi ludo čudo i sve se zvijezde na nebu poredaju tako da Lakersi promarširaju do nove titule. Što se neće dogoditi, sigurno. Lakersi jednostavno nisu toliko dobri, zasluge za to pripadaju i Jamesu, koji je svojim zahtjevima prošlog ljeta stjerao klub u kut. Trade s Washingtonom Wizardsima za Russella Westbrooka pokazao se kao potpuni promašaj, a krcanje momčadi isluženim veteranima još gorom opcijom. Od svih njih više vrijedi Alex Caruso, pitajte ljude u Chicago Bullsima, koji broje dane kad će zaliječiti ozljedu i vratiti im obranu na elitnu razinu.
Mnogi su se čudili zašto su Lakersi ostali pasivni u “trade deadlineu”, zašto nisu ispunili još jednu želju Jamesa? Umjesto toga su ušli u tihi rat, jer što je dobro za Jamesa, nije za Lakerse. Pelinka nije budala i zna da on snosi odgovornost za budućnost Lakersa, dok je Jamesu jedino bitna peta titula i rekord Kareema Abdul-Jabbara. Pelinka je isto tako znao da mijenjajući jedini raspoloživi pick prve runde drafta (2027. godina) vjerojatno neće preko noći stvoriti kandidata za titulu, a izgubit će mogućnost bilo što napraviti na ljeto.
U ovom trenutku je nemoguće predvidjeti reperkusije. James, na primjer, može otići iz Los Angelesa ovo ljeto, ako ga to zanima. Da će biti lojalan Pelinki, bez obzira što je ovaj učinio sve da mu pridruži Davisa, neće. Hoće li onda vlasnica Jeannie Buss gurnuti Pelinku pod autobus i tako prepustiti vodstvo kluba Jamesu? Ironija je, kažu, da se Pelinka pod paljbom Jamesa i njegova agenta Richa Paula, nalazi u situaciji kakvu je kreirao sam kao agent Kobea Bryanta “terorizirajući” Lakerse puna dva desetljaća. Lakersi su uvijek bili klub, koji je funkcionirao na pogon svojih super zvijezda. Njih nikada nije manjkalo.
Noću se molila
Jeannie Buss je bila bliska s Magicom Johnsonom kao s nikim prije i poslije, smatrala ga je bratom. Kad je Magicu dijagnosticiran HIV virus 1991. godine, ona je to vidjela i dijelom osobne tragedije. Tada je shvatila da Lakersi moraju imati zvijezde, ali i da moraju voditi računa o njima.
- Noću sam se molila i govorila, “ako nam ikada pošalješ igrača kao što je Magic, nikada toga igrača neću shvatiti olako.
Ubrzo je stigao takav, zvao se Kobe Bryant. S njim je stigao i Pelinka, ali klupski insajderi se kunu da Black Mamba nikada nije imao takvu moć kao što je danas ima King James. Da, odrekli su se Shaqa O’Neala da ne bi izgubili Bryanta 2004. godine, ali mu nisu udovoljili na zahtjeve za trade 2007. godine. Kao što su vratili Phila Jacksona na klupu, makar njegovi odnosi s Bryantom nisu bili najbolji. Isto tako, strpljivo su gradili roster i čekali priliku da uzmu Paua Gasola za novi šampionski iskorak.
Lakersi su stekli povjerenje i lojalnost Bryanta, pa ne čudi da su mu 2013. godine, kad je imao užasnu ozljedu Ahilove tetive, dali dvogodišnji ugovor na 49,5 milijuna dolara. Bryant je ostao Laker do kraja karijere i do prerane smrti ludo zaljubljen u klub. I nitko se nije čudio da je njegov agent Pelinka u rošadama postao generalni menadžer. Tko bi, uostalom, bolje znao kako funkcionira klub ovisan o zvijezdama od onoga tko je vodio najveću zvijezdu?
Lakersi su uvijek bili ponosni kako su u stanju svoje zvijezde držati sretnima, a sada najveća od tih zvijezda jest nesretna. Najveće pitanje stoga jest gdje je crta do koje su Lakersi spremni ići u zadovoljavanju svoje zvijezde?
