Kada se prestaneš takmičiti, počni podučavati mlade i prenositi svoje znanje i iskutvo, čest je moto u sportskom svijetu.
Nekima to baš i ne polazi za rukom jer zaboravljaju biti pedagog ili psiholog u odnosima sa mladima, škrtare na otkrivanju tajni zanata i sporta no postoje oni koji uspijevaju „naći žicu“ i povezati se sa eventualnim nasljednicima jer ih ne gledaju kao konkurente vlastitom uspjehu.
Jedan od takvih pozitivnih primjera je hrvatski skijaški as Ivica Kostelić koji je na zimskim olimpijskim igrama osvojio četiri srebrne medalje, bio svjetski prvak u slalomu (St. Moritz 2003.), viceprvak u kombinaciji (Schladming 2013.), te osvojio bronzu na Svjetskom prvenstvu u Garmishu 2011. kada je bio treći u superveleslalomu.
Kada je riječ o Svjetskom kupu u alpskom skijanju, Kostelić je bio jedan od rijetkih takmičara koji je osvajao bodove u svim disciplinama.
Upisao je ukupno 26 pobjeda u Svjetskom kupu, 59 plasmana na pobjednički podij. Kristalne globuse je osvajao u slalomu (2002. i 2011. godine), te u kombinaciji 2011. i 2012. godine.
Rad sa mladima
Trenutno je trener u hrvatskoj reprezentaciji, a čest je gost na treninzima i programima obuke mladih takmičara i takmičarki iz regije. Tako je ovih dana vodio trening kamp na Bjelašnici, olimpijskoj planini kod Sarajeva.
Treninge je organizirao Ski klub Naš tim i učestvovali su dječaci i djevojčice od osam do 16 godina, a u sklopu sportsko-obrazovnog programa u sarajevskom Cinema Cityju je bila i specijalna projekcija filma Gnothi Seauton – Upoznaj samog sebe koji govori o radu porodice Kostelić – Ivice i njegove sestre Janice Kostelić koje je trenirao njihov otac Ante.
Okolina Sarajeva je prije 36 godina, otprilike u ovo doba godine, bila mjesto takmičenja 14. Zimskih olimpijskih igara. Od tada do danas, preko ratnih godina, (ni)malo vrhunskih takmičenja je održano na Bjelašnici, Jahorini, Igmanu…
Pitali smo Kostelića kako procjenjuje uvjete oko bh. prijestolnice pošto se takmičio i trenirao širom svijeta.
„Što se tiče skijališta i nekih klimatskih uvjeta, Bosna i Hercegovina ima svakako bolje uvjete nego Hrvatska. Posebno ovdje u Sarajevu, okolica Sarajeva ima izvršna skijališta i solidne snježne uvjete“, navodi hrvatski as za Al Jazeeru.
„Mislim kako tu, za izgradnju skijaša, imate izvrsne uvjete, ali te uvjete treba svakako spojiti sa dobrim radom. Ako se to dvoje uspije spojiti, BiH jako brzo može proizvoditi vrhunske skijaše.“
Regija puna talenata
Kostelić ukazuje kako je problem organizacije rada, odnosa prema takmičarima cijelog društva, te kako mladima treba mnogo pomoći kako bi došli do rezultata i uspjeha. Podsjetio je kako mu je jednom prilikom jedan imućniji gospodin rekao: „Da sam znao da ćeš ovo postići, pomogao bih ti financijski“. Dodaje na to i poznatu izreku: „Lako je biti general nakon bitke“.
No, vratimo se talentu i onome što se može uz njegovu pomoć postići. Pošto zapad Balkana obiluje planinama, skijalištima, ali ne i sredstvima za zimske sportove, nameće se pitanje regionalne saradnje kako bi skijanje napredovalo.
„Ne znam koliko su države regije spremne surađivati jedna sa drugom. Mi imamo neku suradnju sa Slovencima i mislim da je imaju i neki bh. mladi skijaši sa Hrvatima, često se natječu međusobno na utrkama koje organiziraju“, navodi Kostelić.
„Mislim da je sigurno, ako ne u seniorskim konkurencijama, u dječjim konkurencijama to (regionalna saradnja) jako dobro došlo, da bude što više konkurencije. I ja sam kao mladi skijaš nastupao na utrkama za Slovenski pokal u Sloveniji i mislim da je to imalo vrlo važan dio mojeg odrastanja sportskom. Zašto ne, treba biti otvoren za takve stvari.“
Onoga što ne manjka je talent u regiji, za koju kaže da je puna sportskih dragulja…
„Mislim da je regija puna talenata, sami rezultati to pokazuju. Nema u sportu baš puno prostora za razmišljanje, imate rezultate, imate statistike, pogledajte to malo i vidjet ćete da je to istina.“
Problem malih nacija
Ipak, iako ima talenta, rezultati izostaju. Mnogi su očekivali kako će Hrvatska iskoristiti zamah dobijen sa rezultatima Ivice i Janice Kostelić ali se to i nije desilo.
„Kao i svaka mala zemlja, imamo jako malo skijaša. U ovoj generaciji, čak i u usporedbi sa mojom generacijom, imamo iznimno mali broj skijaša. Prošle sezone i ove imamo za sada četiri osvajača bodova u Svjetskom kupu, a ukupno imamo 10 do 12 aktivnih skijaša u seniorskom skijanju. Zato, ako se pogleda naš prosjek, naš prosjek je izniman i takve rupe koje postoje u rezultatima su prvenstveno posljedica jako malog broja aktivnih skijaša.“
„To je ono sa čime se male nacije moraju pomiriti. To vam je isto kao i u našim momčadskim sportovima, mi nažalost sebi ne možemo priuštiti da svim pozicijama imamo dobre kvalitetne igrače i njihove zamjene. Hoću vam reći da su sustavi toliko mali, da jednostavno imamo mali broj ljudi i rupe u smjenama generacija su prirodna pojava“, objašnjava bivši skijaš, sada skijaški trener.
Nastavlja kako Hrvatska ima nekoliko dobrih skijaša, ali ne i ime koje bi ga naslijedilo na vrhu Svjetskog kupa.
„Trenutno imamo nekoliko dobrih skijaša. Ove sezone je Filip Zubčić ostvario prvo postolje za Hrvatsku nakon pet godina pauze. Međutim, ako govorimo o ukupnoj pobjedi u Svjetskom kupu za sada nema nasljednika, ali mislim kako je i to dostižno u nekoj daljoj budućnosti.“
Na kraju smo pitali Kostelića kako teku dani u takmičarskoj penziji…
„Imam sreću da sam mogao ostati uz skijanje, makar tijekom sezone. Pratim hrvatsku skijašku reprezentaciju na utrkama Svjetskog kupa, dijelim svoja sjećanja sa utrka, nadam se i vidim da mladi imaju koristi od toga i to me veseli. Bavim se hobijima za koje nisam imao vremena tokom takmičarske karijere, imam obitelj i sa njima provodim vrijeme - dakle, ne žalim se…“
