Pojava Cityja
Posut će se autor ovih redova pepelom, jer je u prošlom broju Pogleda, na istim ovim stranama, napisao da bismo svi voljeli Lionela Messija i Ajax u finalu Lige šampiona. Niti će Messi biti u finalu, niti Ajax, a prošle sedmice je sve ličilo na to da će upravo Barcelona i holandski tim biti u borbi za takozvani ušati pehar. Sve se okrenulo u toku ove sedmice i u finalu su engleski timovi Liverpool i Tottenham.
Rijetko je ko od navijača Liverpoola mislio da njihov tim može da se plasira u finale Lige šampiona poslije poraza od 0:3 u Barceloni. Ali navijači Liverpoola navikli su da sanjaju posljednjih godina. Evo već 29 godina sanjaju najvažniji trofej u engleskom fudbalu, onaj Premiershipa. I taman kada popularni redsi igraju ponajbolju sezonu u historiji, pojavio im se Manchester City, koji im bježi za jedan korak ili, tačnije rečeno, jedan bod, prenosi Oslobođenje.ba.
U cijeloj Liverpoolovoj priči ključna osoba nije ni Mohamed Salah, ni Sadio Mane, ni Roberto Firmino, ni historijsko sjajno polufinale koje je odigrao kapiten Jordan Henderson, kao ni skupo plaćeni Virgil van Dijk i golman Alisson Becker, već trener.
Jürgena Kloppa su poslije prvog polufinalnog meča protiv Barcelone proglasili najvećim gubitnikom, koji je u svojoj karijeri mnogo puta došao do izvora, ali se rijetko napio vode. Doduše, Klopp se ni ove sezone još nije napio vode iako je došao do izvora. U engleskom Premiershipu bliži izvoru od Kloppa je Pep Guardiola sa Manchester Cityjem, a trku do izvora Lige šampiona Klopp će imati sa Mauricijom Pochettinom i Tottenhamom.
Kloppovi uspjesi u trenerskoj karijeri mogu se nabrojati na prstima jedne ruke. Ovaj Nijemac je postao šampion 2. Bundeslige sa Mainzom i dva puta šampion 1. Bundeslige sa Borussijom. Sa Borussijom je osvojio njemački Kup jednom i Superkup dva puta. I tu se Kloppova priča o trofejima završava. Izgubio je dva finala Lige šampiona, jedno Evropske lige, jedno engleskog Liga kupa.
No, vrlo malo je onih kojima Klopp nije drag zbog svoje harizme osim ako se ne radi o navijačima Manchester Uniteda, najvećeg Liverpoolovog rivala u historiji. Nakon poraza od Barcelone u prvom meču polufinala Lige šampiona, glavne priče o Kloppu su bile da trofeje ne osvajaju dobri odnosi sa igračima, niti zagrljaji koje Klopp dijeli svojim igračima. No, upravo zbog takvog pristupa Klopp je omiljen među ljubiteljima fudbala.
Nije Klopp od onih trenera koji će pored klupe mirno stajati kad njegov tim postigne gol. Neće se on praviti kao da se nije ništa desilo, već će često proslaviti gol srdačnije nego fudbaler koji ga je postigao.
E sad da se vratimo navijačima i snovima. Četvrtu sezonu navijači Liverpoola bodre Kloppa svim srcem i nikad mu nisu zviždali, a za te četiri godine Klopp nije donio nijedan trofej na Anfied. No, navijači, bar oni Liverpoolovi, ne kupuju se trofejima. Njih morate impresionirati na svaki mogući način, Klopp je to uspio i sada se čeka trofej da zaokruži tu priču.
Da bi priča o Liverpoolu i Kloppu kao odličnoj kombinaciji dobila na važnosti, trebamo se vratiti nekoliko godina unazad i pogledati kako se historija poigravala sa Liverpoolom i Barcelonom.
Istanbul - finale Lige prvaka, 25. maj 2005. Liverpool - Milan. Redsi su gubili sa 0:3 na poluvremenu, slavili su na penale. Rim, četvrtfinale Lige šampiona, 10. aprila 2018, Roma - Barcelona 3:0. Barcelona je slavila 4:1 na svom travnjaku i opušteno ušla u revanš u Rimu te doživjela nokdaun.
Ništa u Barceloni nisu naučili iz tog ispadanja. Nevjerovatno je da im se sezonu kasnije dogodila identična stvar i to u polufinalu. Razlika je ta što su ovaj put imali čak i bolji rezultat iz prvog susreta jer Liverpool u Barceloni nije postigao gol. Međutim, Barca nije izdržala.
Nije izdržala iako je sve govorilo da jednostavno ne može ispasti. Mohamed Salah zaradio je povredu protiv Newcastlea, Roberto Firmino nije zaliječio povredu koja ga muči neko vrijeme, a priznat ćete, s njima dvojicom Liverpool je puno jači.
Međutim, pojavio se Divock Origi, čovjek koji nikada u karijeri nije postigao gol u Ligi šampiona, a ovdje je postigao dva. I to oba potpuno neometan u šesnaestercu.
I to nije sve. Redsi su u prvom poluvremenu ostali bez Andrewa Robertsona, koji je izdržao do poluvremena, a onda zbog povrede prepustio mjesto Georginiju Wijnaldumu. Holanđanin je u samo deset minuta na terenu pospremio dvije lopte u mrežu.
Gorka pilula
Prije druge utakmice Dejan Lovren je posebno istakao vjeru u svoju ekipu i da redsi mogu do ogromnog preokreta uz pomoć navijača. Pozivao je pomoć - dobio je, izazivao je rani gol - dobio ga je, ismijavali su ga na društvenim mrežama i forumima, a na kraju je Lovren ispao - pametan.
Nakon one pobjede u Istanbulu nevjerovatnim preokretom u finalu protiv Milana, navijačima Liverpoola ovo će biti još jedna velika pobjeda za vječno sjećanje. Isto tako, navijačima Barcelone ovo će biti jednako gorka pilula kao ona rimska. Možda i još gorča zbog rezultata iz prve utakmice, zbog svih problema Liverpoola, zbog onog Dembeleovog promašaja u 90 i nekoj minuti i na kraju zato što se sve to dogodilo u samo godinu razmaka.
Imaš Lea Messija, apsolutno dominiraš španskim fudbalom, imaš ekipu koja s pravom može reći da ide po trofej pobjednika Lige prvaka i onda se dva puta na takav način raspadneš. Nedopustivo.
Nedopustivo je kako je Barcelona odigrala u revanšu, Messi je bio usporen, Suarez se isticao samo po teatralnosti, Alba je bio jako loš, uža odbrana također. Ivan Rakitić je bio dobar u defanzivi, išao prema naprijed, ali uzaludno.
Liverpool nije bio previše maestralan i dopadljiv, ali borio se svim snagama, igrači su ostavili posljednji atom snage na terenu i zaslužio je prolaz. Bio je bolji, možda ne za 4:0, ali nije ni Barca na svom travnjaku bila bolja baš za 3:0. Zaslužila je Kloppova ekipa, za hrabrost, požrtvovnost i prije svega vjeru. Liverpool se vraća u finale Lige prvaka i tamo nikako neće biti autsajder.
Ovakav način izborenog finala nije ništa drugo nego Kloppov pristup. Pomenute Lovrenove izjave su takve da su svi igrači vjerovali u nemoguće. Svi su vjerovali da mogu ostvariti ono što djeluje neostvarivo. Tako su i igrali od prve do posljednje minute. Nije to bio dopadljiv fudbal, ali odličan da ponudi uzbuđenja. Zamislite osjećaj navijača Liverpoola kada je Wijnaldum postigao svoj drugi gol za 3:0. U tom trenutku vrijedilo je biti na Anfieldu. Vrijedilo je biti navijač Liverpoola. Vjera koja je bila prisutna do tog trenutka postala je još jača i čudo je bilo na vidiku.
Potom se čudo i desilo, a klubovima koji imaju historiju i kult kao što ima Liverpool, sreća se mora kad-tad osmjehnuti. Ovaj put je to bilo protiv Barcelone, moćne Barcelone. I opet treba imati na umu da je najveća zasluga za finale Jürgena Kloppa. Simpatičnog Nijemca, koji oduševljava svakom novom proslavom gola ili proslavom pobjede na kraju meča.
"- Ne puno pametan, ali ne i glup. Ne puno smiješan, ali ne i puno ozbiljan. Ja sam dobar čovjek. Veliki sam radnik, vrlo ambiciozan i veliki entuzijast. Nisam imao najbolje sposobnosti za stvari koje sam radio bolje od drugih, ali sam želio više od drugih. Zbog toga sam prošao dalje", rekao je jednom prilikom o sebi Klopp.
Njegova filozofija je da ekipa koju vodi mora igrati dopadljiv fudbal, tačnije da mora prirediti navijačima da uživaju. Dakle, i kad fudbal nije dopadljiv na terenu, publika uživa, kao što se to desilo u revanšu. Vratimo se sad na onih šest uzastopnih poraza u finalu. Klopp je gubio finala Lige šampiona, Evropske lige i nacionalnih kupova, ovog vikenda vjerovatno će izgubiti i Premiership iako će njegov tim sezonu završiti sa ogromnih 97 bodova, što bi u svakoj drugoj sezoni, osim ove i prethodne, bilo dovoljno da bude prvi. Sve je to, dakle, na Kloppovim leđima, svi ti porazi, ali njihova težina i gorčina nikad ga nisu odvratile od njegove fudbalske ideologije.
Naplati Liverpool navijačima i malo sreće, ponudi zrno utjehe i oni se, kao i svaki očajnik, uhvate za njega, do narednog srcoloma, do narednog trenutka kada će opet slušati ono o luzerima i morati s kiselim osmijehom da opet objasne ljudima da su uglavnom sve to čuli, i da im je koža već očvrsnula, kao zglob Jamesa Milnera kojim ukrade dragocjenih dvadesetak sekundi.
Pješačenje
Ima nekoliko stvari koje dovoljno govore o Kloppu kao stručnjaku. Jedna od njih je da dok je trenirao Mainz, cijeli tim je odveo na odmor u Švedsku, gdje nije bilo struje i hrane. Nakon toga je tvrdio da su se igrači vratili nikad jači. Srednje ime mu je Norbert. Ime može da znači od “heroja” do “sjaja poput mora”. Klopp često poslije mečeva pješači do kuće kako bi premotao film sa cijele utakmice. Klopp je završio studije na Goethe univerzitetu na odsjeku za sportsku nauku u Franfkurtu 1995. godine. Svoj posljednji rad na fakultetu napisao je o hodanju.
Cijelu igračku karijeru proveo je u Mainzu, igrajući najprije kao napadač, a onda po desnoj strani, u defanzivnoj liniji. Ekspert je u prodaji automobila - zbog reklame koju je snimio za Opel, u toj firmi tvrde da je zbog toga prodaja automobila skočila za 35 posto.
Dok je trenirao Borussiju Dortmund, Klopp je vodio svoje fudbalere za vrijeme Božića da toče pivo vjernim navijačima.
Poznatiji je kao džin među trenerima - visok je 193 centimetra. Jedini menadžer koji mu je blizu je Arsene Wenger (192 cm).
Transplantacija kose - Nijemac je “iskopirao” Waynea Rooneya, koji je uradio sličnu stvar 2013. godine. Tim povodom je rekao:
"- Da, istina je, išao sam na transplantaciju kose i mislim da je baš kul, a vi?"
Harizmatičan, uvijek zanimljiv - Jürgen Klopp zaslužio je nakon svih izgubljenih finala da ovo naredno 1. juna protiv Tottenhama pobijedi.
