Sa sedamnaest je otišao iz Cazina najprije u Sarajevo, pa onda u Češku gdje je igrao za drugoligaša Varnsdorf, slijedila je blistava sezona u slovenačkom prvoligašu Gorici i logične ponude moćnih evropskih klubova.
Katastrofalan početak
I evo Rifeta Kapića u švicarskom Grasshopersu, ali u zao trenutak. Klubu ne ide, s trenerom Finkom se ne razumije i angažman koji je u početku ličio na san postaje Kapiću više mora nego užitak. Slijedi posudba moldavskom Sheriffu, pa kratak povratak u Sarajevo i konačno, izgleda, pravi ugovor i prava velika prilika. U januaru su ga kaparisali u njemačkom bundesligašu Paderbornu i evo Kapića na novoj adresi.
Prvenstvo još, istina, nije počelo, ali na prvim prijateljskim utakmicama Kapić je pokazao raskoš svoga znanja, nakon utakmice protiv Atletica Bilbao osvanuo je na naslovnoj strani njemačkog Kickersa. Dokazao je da sjajno radi ono što se od njega očekuje: dva puta je zabio i dva puta asistirao.
Slijedila je kratka pauza, skok do Sarajeva i sređivanje papira te još jedna prijateljska utakmica, ovoga puta protiv Lazija (subota, 3. august). Domaći teren, 6.000 navijača i katastrofalan početak, gubili su 3:0 kada je trener Baumgartner poslao Kapića u igru.
- Ne mogu reći da nisam imao malo treme iako za sobom imam i važnijih utakmica. Ali posrećilo mi se, prisjeća se Kapić svog nastupa.
Dvije njegove sjajne asistencije i rezultat je smanjen na 3:2. U posljednjoj minuti Lulić postiže gol za Lazio i konačnih 4:2. No, publika je zadovoljna i igrom i rezultatom. Koliko je pak Kapiću skočila cijena u očima vjernih navijača, svjedoči činjenica da je skoro sat nakon utakmice strpljivo dijelio autograme. Posebno dirljiv trenutak dogodio se kada mu je u pratnji svoga oca došao čestitati jedan slijepi dječak. Kapić ga je zagrlio, poklonio mu svoj dres i jedna prekrasna slika obilježila je to veče.
- Rano je da kažem, ali ipak mislim da mi se događaju najljepši i najvažniji trenuci u karijeri. U klubu je sve sjajno posloženo, tek se takoreći upoznajem sa ekipom i trenerom, ali kao da smo već dugo zajedno. Iduće sedmice igramo prvo kolo u Leverkusenu, a onda nam dolazi Freiburg. Paderborn je manji grad, mislim sa stotinjak hiljada stanovnika, ali grad koji jako voli svoj klub. Kažu da su se sve utakmice u prošloj sezoni igrale pred rasprodanim stadionom, a ove godine smo se vratili u Bundesligu i normalno je očekivati isto, govori Kapić.
On je jedini igrač sa prostora Balkana. Utoliko mu je teže zbog jezičkih prepreka.
- Govorim i sporazumijevam se na engleskom, ali klub mi je omogućio pohađanje kursa njemačkog jezika i mislim da mi neće trebati dosta vremena da savladam osnove, kaže Kapić.
Fudbalski svijet
No, svakako je puno važniji “jezik” kojim govore njegove noge i glava na igralištu. U slučaju svakog igrača to je najvažnije. Pa ipak koliko god su bitni talenat i upornost, važni su i neki naoko nebitni momenti.
- Moram reći da su za sve moje korake koje sam napravio u karijeri važni ljudi koji me prate i usmjeravaju, tu mislim na agenciju Sportfront i moje menadžere Semira Ždralovića, Husu Hedžibegovića i Kevina Fiorinelija koji su mi uvijek znali i htjeli pomoći svojim znanjem, mudrošću i uticajem koji imaju u fudbalskom svijetu, rekao je Kapić.
