Prije nego što je spakirao kofere i otišao na daleki put, priznaje kako je konstantno putem interneta prikupljao podatke o Vijetnamu, ali po dolasku je shvatio da je sve vrijeme imao pogrešnu predstavu o ovoj državi smještenoj u jugoistočnoj Aziji.
"Otkud u Vijetnamu? Da mi je neko prije godinu, dvije rekao da ću danas ovdje biti, samo bih se nasmijao. Život je takav, nepredvidiv. Kada se pojavila opcija da dođem ovdje, razmišljao sam mnogo, pitao sam se šta me čeka tamo, kako će izgledati to sve, ali, evo, sada vidim da nisam pogriješio. Than Quang Ninh za koji sam potpisao je prilično dobar klub ovdje, svidio mi se trener, kao i način na koji igramo. Svi igrači znaju šta se traži od njih", javio se Laštro iz Vijetnama za SportSport.ba, pa nastavio:
"Kada sam došao na prvi trening i vidio kako rade, uhvatile su me predrasude, mislio sam da ovdje nogomet baš i nije toliko ozbiljan. Ali, vrlo brzo to mi se obilo o glavu kada sam pogriješio kod dva prva gola na treningu i uvidio da sve treba uzimati za ozbiljno. Vijetnamci su tehnički dotjerani, dosta trče, no nedostaje im onaj 'klik' za nogomet da bi dosegli neke veće razine."
Da li biste se mogli zamisliti u Vijetnamu do kraja karijere?
"Haha, možda, ali još je rano o tome pričati. Jako mi se sviđa ovdje život, jednostavan je, nisam nigdje doživio manje stresa. Ljudi svašta rade i to im je dovoljno, takav sam dojam stekao. Inače živim blizu Ha Longa, jednog od najpoznatijih gradova u Vijetnamu zbog zaljeva koji je pod Unescovom zaštitom, mjesto iz snova."
Da li ima navijača, prepoznaju li Vas na ulicama?
"Ma, ne... Niko me ne prepoznaje, ali rijetko ko prođe da se ne pozdravi, jer se vidi da sam stranac i svi su uljudni. Osjeti se pozitivna energija, a ne neki skriveni pogledi od kojih ti postane neugodno."
Za kratko vrijeme, čini se, dobro ste 'prostudirali' Vijetnam.
"Moglo bi se tako reći. I prije nego što sam došao 'istraživao' sam mnogo o ovoj zemlji, ljudima, a dosta toga mi je rekao i prijatelj koji je tu ranije igrao. Baš sam pogledao neki dan i dokumentarac o Vijetnamskom ratu, koji mi je približio njihovu psihologiju, upornost... Jednostavni su i mirni, imaju svoje i ne diraju tuđe, što se može vidjeti i po tome što nisu nikada napali nikoga kroz historiju."
Kako provodite slobodno vrijeme, jeste li se priviknuli na hranu?
"Iznajmio sam skuter na šest mjeseci, pa kad imam vremena sjednem na njega i obiđem neki obližnji grad. Hrana je, naravno, drugačija, ali morate se prilagoditi ili u suprotnom ostajete gladni. Zmiju još nisam probao, iako bih volio, dok se u prodaji može vidjeti - pas. Doslovno sam vidio kako prodaju psa kojeg su ispekli, samo sam se okrenuo i umalo povratio."
Nije na tome stao...
"Dogodila mi se isto jedna neugodna situacija. U jednom hotelu vidio sam nekoliko složnih jabuka i tako uzeo sam jednu, zagrizao i pomislio: 'Sočna, kao domaća...' No, samo sekundu kasnije prevoditelj me povukao u stranu i objasnio da je to zapravo kod njih, da tako kažem, tabu tema, da se ne smije uzimati ništa sa mjesta gdje se stavlja za Budu. Na kraju se okrenem, baš stoji kipić, tu ljudi pored jabuka ostavljaju još neke stvari."
Dosta o Vijetnamu. Posljednji klub bio je Zrinjski u kojem se i niste baš mnogo naigrali tokom polusezone.
"Žao mi je što u posljednjih pola godine nisam mnogo igrao, mislim da sam zaslužio više pažnje, ali radom i trudom u tih godinu i pol dana sam, eto, zaslužio da dobijem šansu negdje drugdje. Sada ide novo dokazivanje. Zrinjskom, svakako, želim sve najbolje u budućnosti", kazao je za kraj Laštro, koji je s mostarskim klubom u proteklom periodu osvojio dva naslova prvaka BiH.
