Poslije razlaza sa Dinamom bilo je glasina da bi Bjelica mogao preuzeti Fenerbahče, vodili su se pregovori, ali onda je hrvatskim medijskim nebom osvanula vijest da je njegov novi klub – Osijek. Odlučio se vratiti tamo gdje je rođen i gdje je devedesetih počinjao profesionalnu karijeru, i to ponajviše zbog projekta iza kojeg stoje visokoambiciozni ljudi. Postao je trener tzv. engleskog tipa.
Evidentno je kako se Osijek pod Bjelicinim vodstvom probudio. Već u prvoj utakmici je bila primjetna promjena stava, novi borbeni gard, a o onome što ga čeka, kao i brojnim temama koje se tiču ovdašnje javnosti, govorio je za portal.
Vrlo je zahvalan sagovornik. Ne daje politički korektne odgovore nego kaže onako kako jeste…
“Često me pitaju je li razlika raditi u Dinamu i Osijeku. Svugdje kao trener imaš isti posao, mada sada kada sam u Osijeku imam mnogo više posla jer sam tzv. menadžer engleskog tipa. Dakle, vodim brigu o kompletnoj sportskoj politici Osijeka. Uz rad sa prvim timom, cijelo vrijeme komuniciram sa omladinskom školom, zatim sa B momčadi, komunikacija agentima, skautskom službom… Ako želimo napraviti organizovan klub, to je sve ono o čemu moramo voditi brigu. A ciljevi u Osijeku su također kao i u Dinamu – najviši”, priča Nenad Bjelica na početku razgovora.
Kada bismo mogli onda vidjeti Osijek na vrhu HNL-a?
“Nisu postavljeni nikakvi rokovi, ali želimo se već u ovoj sezoni boriti za to. U posljednjih 15 godina Dinamo je neprikosnoven, Rijeka ih je uspjela samo jednom ugroziti, tako da je teška zadaća pred nama. Borit ćemo se, raditi naporno i nadati se najboljem.”
Kakav danas imate odnos sa navijačima? Niste bili baš omiljeni u Osijeku kada ste preuzeli Dinamo.
“Jedan dio navijača je bio protiv toga, dok su drugi to vidjeli kao profesionalni potez. I kada sam bio u Dinamu nisam skrivao svoju ljubav prema Osijeku, ipak sam ja iz ovog grada, tu sam počeo karijeru i kao dijete sam maštao da nosim ovaj dres. Danas mogu reći da uživam veliko povjerenje navijača, osjećam se jako ugodno i vjerujem da će taj odnos i dalje biti fer i korektan. Kao trener ću uraditi sve što je moguće da unaprijedim klub i da svi budu ponosni na rezultate, a ono što očekujem od navijača je podrška.”
Jeste li mogli do prije nekoliko mjeseci zamisliti da ćete danas biti u Osijeku?
“Huh… U životu se malo toga može planirati. Desilo se da Dinamo napustim praktički s osvojenim prvenstvom, tome se niko nije nadao, pa ni sam ja. U tom trenutku težio sam da karijeru nastavim u nekoj od liga ‘petice’, povezivali su me sa dosta nekih klubova, ali na kraju se ponuda Osijeka pokazala kao najbolja u svakom smislu. Zbog porodice, projekta, samih ovlasti koje sam dobio, pa i mojih pomoćnika koji su danas sa mnom. U Osijeku se gradi stadion, veliki sportski centar, sve raste… Ponosan sam što su ambiciozni ljudi na čelu kluba izabrali baš mene da vodim taj projekat.”
Kako danas gledate na vrijeme provedeno u Dinamo?
“Pozitivno. Unaprijedili smo momčad, bili smo konkurentni u Evropi, napravili takvu atmosferu u gradu da se svaki navijač ponosio Dinamom. Također, ostvareni su i veliki transferi od kojih i danas žive. Zaradili su preko 40 miliona eura na igračima koji su kod mene bili stožerni… Ali, to je danas iza mene, u ovom trenutku moj fokus je na Osijeku.”
Je li vam krivo kada Zoran Mamić potcjenjivački govori o onome što ste napravili?
“Ne bih to baš komentarisao. Svako ima pravo na svoje mišljenje. Nekome je čaša do pola puna, a nekome do pola prazna. Znam da sam se trudio da Dinamo učinim boljim iz dana u dan i utakmice u utakmicu. Na kraju sam uspio u tome.”
Poznati ste i kao trener koji ima veoma blizak odnos sa svojim igračima.
“Moj odnos je zasnovan na povjerenju. U Dinamu je to bilo obostrano, strahovito smo se uvažavali i to je na kraju donosilo rezultat. Bila je to atmosfera u kojoj se svako ugodno osjećao, svako je davao svoj doprinos uspjesima. Da bi napravio porodičnu atmosferu unutar momčadi, takva ti mora biti i kod kuće. Bez toga ne ide.”
Kako gledate na odlazak Amera Gojaka u Torino? Dobar potez?
“Po meni je dobar. Torino je veliki klub, a Serie A je takmičenje koja odgovara njegovom stilu. Želim mu sve najbolje i da pokaže i tamo da vrijedi.”
I dok se Gojak prodao, Hajrović je danas otpisan na Maksimiru.
“Hajrović sigurno nije zaboravio igrati. On je pao u jednu igračku krizu, na utakmicama mu ništa nije polazilo od noge, dok na treninzima bude dobar. Jednostavno, kao da zablokira. On je dovoljno mlad da napravi još dobrih stvari u svojoj karijeri.”
Šteta je što Emir Dilaver na kraju nije zaigrao za reprezentaciju. Sipali ste hvalospjeve na njegov račun.
“Imao je veliku želju, ipak je u BiH rođen, ali papiri su bili problem. Kako u Austriji nisu dozvolili dvojno državljanstvo, morao bi se odreći njihovog, a to bi sutra bi veliki problem zbog supruge i djece. Šteta. Emir ima velike ljudske i igračke kvalitete.”
Koliko uopšte pratite reprezentaciju Bosne i Hercegovine?
“Gledam i pratim koliko mi vrijeme dozvoljava. Prava je šteta što niste eliminisali Sjevernu Irsku i kroz taj baraž plasirali se na Evropsko prvenstvo, jer stvarno imate potencijal i dobre igrače koji igraju u velikim klubovima. Problem je što igrate promjenjivo. Nakon poraza od Sjeverne Irske odigrali ste veoma pristojno protiv jedne Nizozemske. Kada bi se napravio taj balans u formi, bila bi druga priča.”
Pojedine veće ‘face’ u i oko reprezentacije BiH rado bi željele vidjeti vas na poziciji selektora Zmajeva. Šta mislite o tome?
“Drago mi je čuti ako se moje ime pominje u tom kontekstu. Ipak, sve i da su me kontaktirali, u ovom trenutku to nije moguće jer sam fokusiran samo na projekat koji se zove Osijek. Činim sve kako bi opravdao ukazano povjerenje.”
Dosta o fudbalu. Recite nam ko je Nenad Bjelica kada napusti stadion?
“Ja sam čovjek koji svoje slobodno vrijeme posvećuje najviše porodici. Supruga i djeca su mi velika podrška u ovom poslu i u svim odlukama koje donosim. U slobodno vrijeme vodim da pogledam neku dobru seriju, mada toliko je fudbala na televizoru da to toga teško i dođem”, kaže kroz smiješak Bjelica na kraju razgovora.
Bjelicina trenerska karijera je počela još 2007. godine u Kärntenu, a prije nego što je došao u HNL, još je trenirao Lustenau, Wolfsberger AC, Austriju Beč, Speziju i poljski Lech.
