Selektor fudbalske reprezentacije Maroka Vahid Halilhodžić istakao je da je živio u mnogo gorim uslovima od trenutnih koji su uzrokovani pandemijom koronavirusa.
Iskusni bosanskohercegovački stručnjak je u razgovoru za francuske medije govorio o ratnom stanju u Bosni i Hercegovini koje se ne može porediti sa današnjom situacijom.
- Bio sam u Mostaru i obavljao sam funkciju sportskog direktora Veleža. To je moj klub gdje sam počeo svoju karijeru. Bombardovani smo svaki dan i gotovo svakog momenta ste mogli poginuti. To je bilo užasno. Postoje neke sličnosti sa današnjom situacijom, ali se ne može upoređivati. Ovdje možete izaći vani bez dozvole, rekao je Halilhodžić za Le Parisien i dodao:
- Slično je to da su sve aktivnosti stale. Ne mogu više raditi. Sarajevo i Mostar su bili blokirani i bombardovani prvo od strane Srba, a onda i od Hrvata. Bili smo u skrovištima po cijelu dan i noć, ljudi su se borili po ulicama za goli život tako da se sa te strane ove dvije situacije ne mogu porediti. Moj grad je bio u rukama fašista, pokušavao sam pomoći svojim sugrađanima tako što sam organizovao konvoje pomoći iz Francuske.
Prisjetio se Halilhodžić kako je nakon kritikovanja fašista koji su bombardovali Mostar dobio poziv prijatelja da se sakrije jer će njegova kuća biti bombardovana.
- Jednog dana sam na radio programu kritikovao fašiste koji su nas bombardovali nakon čega sam dobio poziv od prijatelja koji mi je rekao da se sakrijem jer će me bombardovati. U deset do 12, moja kuća je bombardovana punih 45 minuta, a ja sam se sakrio na dno podruma. To je bio najgori momenat mog života, moja kuća je bila uništena, dodao je Vaha i za kraj se prisjetio kako je napustio BiH.
- Moja žena je Hrvatica i ona je insistirala svaki dan da napustimo Bosnu i Hercegovinu. Bojali smo se za naše živote. Sjećam se da je bio četvrtak popodne, sjeli smo u automobil i otišli na splitski aerodrom nakon čega smo došli u Zagreb, pa u Pariz. U 5.40 sati u subotu fašisti su došli u ono malo moje kuće što je ostalo nakon bombardovanja kako bi me ubili. Spalili su sve tako da, da nisam otišao u Pariz, danas bi bio mrtav. Teško mi je pričati o svemu tome.
