Kada postane “lice s potjernice”, a što je samo pitanje dana, Zdravko Mamić neće smjeti zakoračiti na tlo čak 192 zemlje. Toliko je, naime, članica Interpola pa, prijeđe li njihove granice, bit će uhapšen.
Ipak, postoji šest destinacija na koje bi se mogao skloniti i gdje bi bio sto posto siguran, a to su Sjeverna Koreja, Mikronezija te četiri manje oceanske države – Kiribati, Palau, Tuvalu i Vanuatu.
“Neće mirno spavati”
Raspisat će se za njim prvo domaća, a potom i međunarodna potjernica, koja vrijedi u zemljama izvan Evropske unije. Odleti li Mamić, pak, u Bruxelles, tamo mu neće moći staviti lisice na ruke bez evropskog naloga za hapšenje. Najsigurniji je trenutno, po svemu sudeći, u BiH, čiji je državljanstvo nedavno dobio i kamo je i otišao dan prije presude.
Ugovor između Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju potpisan je koncem 2012. u Zagrebu. Po njemu, BiH Hrvatskoj može izručiti svoje državljane koje hrvatsko pravosuđe goni ili su pravomoćno osuđeni samo zbog – organizovanog kriminala, korupcije i pranja novca. Na popisu su organiziranog kriminala, navedeno je, kaznena djela za koja je propisan zatvor u trajanju od četiri godine ili teža kazna, a “koja su počinjena od strane organizirane zločinačke grupe”.
Pod istom su “kapom” i organiziranje te pripadanje organiziranoj zločinačkoj grupi. Korupcijom su, po istom sporazumu, obuhvaćeni zloporaba položaja, zatim aktivno i pasivno protuzakonito posredovanje korištenjem utjecaja, kao i podmićivanje službene osobe, ali i podmićivanje u privatnom sektoru te pronevjera.
Zdravko Mamić ne uklapa se u te okvire, on je osuđen za zloporabu povjerenja u ekonomskom poslovanju. Usto, izručeni mogu biti i počinitelji kaznenih djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od deset godina ili teža. I tu bi se Mamić mogao “provući” jer je njemu prijetilo do 10 godina iza rešetaka.
Još je jedna olakotna okolnost za Mamića. Ugovor je potpisan 28. novembra 2012., a u članku 34. piše kako se primjenjuje samo na nedjela počinjena nakon tog datuma. Malverzacije oko isplate transfernog obeštećenja u slučaju Luke Modrića zbile su se, po optužnici, od jula 2008. do avgusta 2012., a u slučaju Dejana Lovrena od siječnja do marta 2011. Dakle, prije potpisivanja.
Važan subjektivni element
I dok su oči uprte u BiH pravosuđe, odahnuli su suci koji su presudili braći Zdravku i Zoranu Mamiću, Damiru Vrbanoviću te Milanu Pernaru. Njihov najpoznatiji okrivljenik nazvao ih je u srijedu monstrumima te se obećao pobrinuti da ne spavaju mirno, ali oni to nisu doživjeli kao prijetnju. Nisu, stoga, ni pod zaštitom.
– Ne osjećam se ugroženo, na kraćem sam godišnjem odmoru. Nisam te izjave shvatio kao prijetnje, slobodno šetam gradom, prošao sam ja i ozbiljnije postupke – poručuje sudac Miroslav Rožac.
U strahu nisu, doznajemo, ni njegovi kolege Darko Krušlin i Miroslav Jukić.
– Ali, nije im baš ni ugodno slušati kako Mamić “sipa” gorčinu. Iako, to su zaista potezi utopljenika, presuda mu je srušila svijet, ugrozila poslove i novac – komentiarišu u pravosudnim krugovima.
Zdravko Mamić u četvrtak je u Tomislavgradu podnio zahtjev za izdavanje lične karte u tamošnjoj policiji. A Udruga “Dinamo to smo mi predala” je u petak GNK Dinamu zahtjev za poništenje odluke kojom Dinamu nije nanesena nikakva šteta pri Mamićevim malverzacijama.
Bude li sud to tražio, pokrenut ćemo postupak za izručenje Molba za izručenje postavlja se na zahtjev pravosudnog tijela, a Ministarstvo pravosuđa, kažu nam, u slučaju Zdravka Mamića još nije zaprimilo takav zahtjev.
– Ako nadležno tijelo bude zahtijevalo naše postupanje, mi ćemo, sukladno nadležnosti, tako i postupiti. Dakle, ako do takvog postupka dođe, Ministarstvo pravosuđa očekuje provođenje postupka izručenja propisanog zakonom i međunarodnim ugovorima – kažu u Ministarstvu.
Sam postupak izručenja provodi se radi utvrđenja ispunjenosti pretpostavki za izručenje, objašnjavaju, a nakon toga se odlučuje o dopuštenosti izručenja. Jesu li ispunjene pretpostavke za izručenje, utvrđuje pravosudno tijelo.
