Konačno stiže i taj dan. Nakon četiri sedmice uzbudljivih akcija u kojima su učestvovale 24 selekcije, ostale su samo dvije, koje će igrati finale Evropskog prvenstva u Njemačkoj. Španija četvrti put ili Engleska prvi put saznat ćemo u nedjelju prije ponoći, nakon što se završi susret u Berlinu.
NAPADAČKI FUDBAL
Za mnoge je Španija bila najbolja selekcija tokom cijelog šampionata, začinivši ga uzbudljivim napadačkim tipom fudbala, koji spaja iskustvo igrača poput Rodrija i Alvara Morate s nepredvidljivošću i talentom nadolazećih igrača kao što su Lamine Yamal i Nico Williams. Neki od favorita poput domaćina Njemačke i uvijek opasne Francuske nisu imali odgovor na igru crvene furije, a igrači Luisa de la Fuentea uvjereni su da će završiti posao i postati prva nacija ikad sa četiri naslova šampiona Evrope.
No, na putu im stoji Engleska koja je nakon slabih igara ipak stigla do kraja turnira. Pobjednički pogodak rezerviste Ollieja Watkinsa u polufinalu protiv Nizozemske demonstrira snagu i širinu ekipe kojom raspolaže Gareth Southgate i čini se da stvari za zemlju koja se naziva kolijevkom fudbala počinju nadolaziti u savršenom trenutku. Nakon bolnog gubitka finala Eura 2020. na domaćem terenu od Italije, Gordi Albion će sigurno biti psihički pripremljen za ono što slijedi u Berlinu, a osim toga, ne bi ga trebala uplašiti Španija nakon što ju je pobijedio sa 3:2 u Ligi nacija u Sevilli u posljednjem susretu timova.
Španija je 9. jula porazila Francusku u Münchenu zahvaljujući pogocima 16-godišnjeg Laminea Yamala, što ga čini najmlađim strijelcem u historiji Eura, i Danija Olma, a 24 sata kasnije pogodak u 91. pomenutog Ollieja Watkinsa donio je Engleskoj pobjedu protiv Nizozemske u Dortmundu. Prije njega je gol za 1:1, nakon vodstva Nizozemske preko Simonsa, dao Harry Kane s penala.
To je bila treća uzastopna dramatična nokaut završnica Engleske na ovom Euru. Pogodak u sudijskoj nadoknadi Judea Bellinghama spriječio je eliminaciju od Slovačke u osmini finala prije nego što je Kane glavom pogodio u produžetku za pobjedu od 2:1. Švicarska je poslije toga poražena na jedanaesterce u četvrtfinalu, nakon što je Bukayo Saka postigao gol za 1:1 deset minuta prije kraja meča.
Španija je u osmini finala savladala Gruziju sa 4:1, a u narednoj rundi, četvrtfinalu, Mikel Merino je udarcem glavom u 119. minuti donio pobjedu crvenoj furiji od 2:1 u produžecima protiv domaćina Njemačke.
Obje su selekcije bile na vrhu svojih grupa, a Španija je jedina pobijedila u sve tri utakmice, te je osvojila prvo mjesto u grupi B zahvaljujući pobjedama protiv Hrvatske (3:0), Italije i Albanije (obje po 1:0). Engleska je bila prva u grupi C uprkos samo jednoj pobjedi, protiv Srbije u prvom kolu (1:0), nakon toga je remizirala s Danskom (1:1) i Slovenijom (0:0).
Ovo je prvo finale Evropskog prvenstva na Olympiastadionu, mjestu gdje je Italija pobijedila Francusku u raspucavanju penala u finalu Svjetskog prvenstva 2006, a Barcelona je 2015. porazila Juventus u finalu UEFA Lige šampiona.
Španija je jedina reprezentacija koja je zadržala trofej Henri Delaunay svojim trijumfima na Euru 2008. i 2012. godine. Pobjeda protiv Italije sa 4:0 u finalu 2012. najveća je razlika u posljednjem meču na jednom Euru. Španiji je ovo peti finalni nastup, čime je ispred Italije i Sovjetskog saveza (po četiri), a ispred nje je samo Njemačka (šest finala). Trojac Real Madrida Dani Carvajal, Nacho i Joselu mogao bi se pridružiti spisku igrača koji su osvojili Evropsko prvenstvo i Ligu prvaka iste sezone.
Engleska je izgubila jedino finale na Evropskom prvenstvu, a bilo je to protiv Italije prije tri godine i to poslije penala (2:3). Engleska je tek četvrta zemlja koja je najmanje dva puta uzastopno stigla do finala Evropskog prvenstva, nakon Njemačke (1972, 1976, 1980, te 1992. i 1996), Sovjetskog saveza (1960, 1964) i Španije (2008. i 2012). Njemačka je 1980. i 1996. podigla trofej nakon što je izgubila finale četiri godine ranije.
Nijedna selekcija u historiji nije izgubila dva uzastopna finala Eura, a samo je Jugoslavija (1960, 1968) igrala dva finala i oba puta je ostala bez trofeja. Engleska je prva selekcija koja je stigla do finala završnog turnira Eura nakon što je gubila u osmini finala, četvrtfinalu i polufinalu. Gareth Southgate tek je treći trener u historiji koji je došao do dva finala Eura nakon Nijemaca Helmuta Schöna (1972, 1976) i Bertija Vogtsa (1992, 1996).
- Znam da moji igrači mogu dati mnogo više i biti još bolji - i prilično sam siguran da hoćemo. Naša ideja fudbala temelji se na našoj vjeri u sebe. Želimo igrati za naše snage. Siguran sam da će finale biti potpuno drugačije od polufinala, s protivnikom koji će od nas tražiti najbolje, iako može zvučati teško, ima prostora za napredak, kaže Luis de la Fuente, selektor Španije.
- Neizmjerno sam ponosan na to što sam Englesku odveo do prvog finala koje se ne igra na našem terenu. Sada želimo pobijediti Španiju, koja je bila najbolja na turniru. Bit će teško. Oni vrše sjajan presing, tako da ćemo morati biti izuzetni s loptom i morat ćemo biti još bolji bez nje, ali to je finale i sve je moguće, rekao je selektor Engleske Gareth Southgate.
POTENCIJALNI SASTAVI
Španija bi trebala igrati u sastavu: Simon, Carvajal, Le Normand, Laporte, Cucurella, Ruiz, Rodri, Olmo, Yamal, Morata, Williams.
Sastav Engleske bi trebao izgledati ovako: Pickford, Walker, Stones, Guehi, Saka, Mainoo, Rice, Shaw, Bellingham, Foden, Kane.
