Portugalci su u regularnom toku pobijedili samo jednu utakmicu, ali su svejedno postali evropski prvak
Novi dio serijala EU(RO)FORIJA donosi priču o turniru Evropskog prvenstva 2016. godine u Francuskoj, ukupno trećem koji je ova zemlja organizovala, a koji nije donio ono čemu se domaćin nadao. Sve tekstove u serijalu EU(RO)FORIJA čitajte OVDJE.
Iako je padom Željezne zavjese podijeljen evropski kontinent na istok i zapad u formalnijem smislu postao stvar prošlosti, podjele između pojedinih zemalja istoka i zapada itekako su i danas prisutne i svako malo isplivaju na površinu.
Legendarni Franz Beckenbauer je 2008. godine, nekoliko mjeseci nakon što je Engleska ispala u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u Austriji i Švicarskoj, najavio ekspanziju budućih turnira Evropskog prvenstva, počevši od 2016. godine, na 24 reprezentacije učesnice.
Odluka UEFA da napravi ekspanziju turnira i proširi ga za još 8 reprezentacija vjerovatno nije imala veze sa engleskim neuspjehom, ali je osigurala da se reprezentacijama poput Engleske takvi neuspjesi gotovo nikako više ne mogu desiti. Isključimo li one najegzotičnije selekcije na evropskom kontinentu koje se realistično nikad ne bi mogle nadati plasmanu na Evropsko prvenstvo, praktično je svaki naredni turnir postao nadmetanje polovine kontinenta.
Četiri različite kandidature su podnesene za organizaciju turnira, a bio je izbor domaćina jedan od najkontroverznijih u historiji i ponovo je podsjetio na ozbiljno nepovjerenje koje postoji na kontinentu, a koje se samo bolje sakrivalo ispod površine.
Platinijev skandal
Norveška i Švedska su podnijele kandidaturu za organizaciju prvenstva, ali su brzo odustale, a Italija je imala treću najbolju kandidaturu i ispala je u prvom krugu glasanja. Dvjema najboljima smatrane su turska i francuska kandidatura, a u seriji neetičkih poteza, organizaciju turnira na kraju je dobila Francuska. UEFA je odluku o organizatoru turnira donijela u petak, 28. maja 2010. godine, a tadašnji reprezentativac Francuske Marc Planus je kazao da su u četvrtak, noć prije, on i njegovi reprezentativni saigrači burno proslavili činjenicu da su dobili organizaciju Evropskog prvenstva. Planus nikako nije smio dobiti informaciju o francuskoj organizaciji turnira prije samog glasanja.
Uoči samog glasanja, predsjednik UEFA Michel Platini organizovao je upoznavanje tadašnjeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja sa svim članovima UEFA Izvršnog odbora, koji su glasali, a kasnije je hvalio svoj potez, kazavši da bi Turska, koja je imala šest glasova naspram francuskih sedam, sigurno pobijedila da Platini nije pokazao ozbiljnost francuske kandidature dovođenjem predsjednika. Pritom je poručio da je “sretan što je Francuska pobijedila, jer je, da se ne zaboravi, i on Francuz“.
Švicarska je dobila organizaciju Evropskog prvenstva 2008. godine dok je Švicarac Sepp Blatter bio predsjednik FIFA, a Francuska je dobila organizaciju Evropskog prvenstva dok je Platini bio predsjednik UEFA. Na pitanje turskog novinara o tome hoće li to postati praksa ubuduće, Platini je dao vrlo bezobrazan odgovor.
“Kad budete imali turskog predsjednika, onda i vi možete organizovati veliki turnir“, poručio je Platini. To je isti onaj Platini koji je kasnije suspendovan iz fudbala zbog ozbiljnih optužbi za korupciju, skupa sa pomenutim Seppom Blatterom.
53 reprezentacije ušle su u ciklus kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Debitovao je Gibraltar, a od trenutnih evropskih reprezentacija izostalo je samo Kosovo. Bile su to posljednje kvalifikacije koje Kosovo nije igralo.
Reprezentacija BiH, sa najvećim dijelom zlatne generacije koja je nastupila u Brazilu, u kvalifikacije je ušla u očima domaće javnosti kao siguran putnik na završni turnir. Ipak, sve je krenulo naopako još u prvom duelu kvalifikacija protiv Kipra u Zenici, kada nas je “uništio“ dvostruki strijelac Dimitris Christofi, a naopako je i završeno, porazom od Irske sa ukupnih 3:1 u baražu. Nisu ovo kvalifikacije kojih ćemo se rado sjećati.
Inače, 23 tima su prošla na prvenstvo, iz svake grupe kvalifikacija njih po dva, Turska je prošla kao najbolja trećeplasirana reprezentacija, a kroz baraž su prošle još reprezentacije Ukrajine, Švedske, Mađarske te već spomenute Irske.
Proširenje turnira donijelo je veliku radost u mnogim manjim zemljama Evrope. Na prvenstvo je otišao Island, koji je završio ispred Nizozemske, Vels, koji je završio ispred nas, Albanija, koja je završila ispred Danske i Srbije, Slovačka, koja je prvi put kao samostalna zemlja stigla na EURO, te Sjeverna Irska, koja je iznenađujuće osvojila svoju grupu. Sa ovih pet debitanata, ukupan broj učesnika u historiji završnih turnira Evropskog prvenstva popeo se do njih 33.
Islandski Vikinzi i nova bruka Engleza
Francuska je rutinski prošla svoju grupu skupa sa Švicarskom, a ispred Rumunije i Albanije. Generalno su domaćini prvenstva imali ulogu apsolutnog favorita, jer niko nije imao toliko širok i kvalitetan roster i mnoge su reprezentacije nakon prethodnih uspjeha bile u padu.
Svoje su grupe na prva dva mjesta prošli i Vels i Engleska ispred Slovačke i Rusije, Njemačka i Poljska ispred Sjeverne Irske i Ukrajine, Hrvatska i Španija ispred Turske i Češke, Italija i Belgija ispred Irske i Švedske, te Mađarska i Island, ispred Portugala i Austrije.
Dakle, da je ovo bio neki od ranijih turnira sve bi trećeplasirane reprezentacije išle kući. Međutim, tada bi osminu finala igralo četiri tima manje od potrebnog broja, te su ta četiri tima po novom sistemu takmičenja bila četiri najbolja od šest trećeplasiranih. Time su mjesto u osmini finala dobili još i Slovačka, Sjeverna Irska, Irska i Portugal.
Prvi put se na završnom turniru Evropskog prvenstva igrala osmina finala, a uz mnogo sreće Poljska je u meču koji je otvorio ovu novu fazu takmičenja nakon penala eliminisala Švicarsku. Vels je u ostrvskom derbiju bio bolji od Sjeverne Irske, a Hrvatska, koja je izgledala moćnije nego i na jednom ranijem turniru Evropskog prvenstva, čak i onom 2008. godine, nesretno je eliminisana u produžecima od Portugala. Portugala, koji je grupu prošao uz dosta sreće i sa tri remija u tri utakmice.
Francuska se dugo mučila protiv Irske koju je dobila preokretom u drugom dijelu, golovima sjajnog Griezmanna, kojeg su neki uspoređivali sa Platinijem zbog partija koje je pružao na ovom turniru. Njemačka je rutinski razbila Slovačku, Belgija još uvjerljivije Mađarsku, a Italija predvođena Antoniom Conteom je očitala lekciju Španiji, rutinski je dobivši sa 2:0.
Čekalo se još da Engleska ispraši Island, pa da se uskoči u uzbudljivo četvrtfinale. Niko nije očekivao senzaciju u ovom meču, pogotovo nakon što su Englezi poveli već u četvrtoj minuti. Međutim, tek nešto više od desetak minuta je prošlo nakon gola Engleske i Island je preokrenuo. Očekivalo se, kad već Engleska nije izjednačila do poluvremena, da to napravi u drugom dijelu. Borbeni Islanđani, nošeni frenetičnom publikom i onim njihovim vikinškim Thunder Clapom, kako ga je evropski kontinent zvao, a koji se zapravo sastoji od jako ritmičnog skandiranja, uz doslovno hukanje, bili su ipak previše za Engleze. Tako je kreirana jedna od najvećih senzacija u historiji Evropskog prvenstva, a Englezi su uradili ono što najbolje znaju – obrukali se.
Dva četvrtfinalna meča bila su po mišljenju mnogih unaprijed riješena, dok je velika neizvjesnost postojala u druga dva. Iako je u kvalifikacijama u dvije utakmice protiv Velsa osvojila samo bod, Belgija je bila ogroman favorit protiv istog na turniru. Čak je i povela, ali se obrukala i otišla je kući, nakon čega je selektor Marc Wilmots smijenjen uz bijes domaće javnosti zbog ispadanja.
Drugi izraziti favorit, Francuska, nije dozvolio nikakva iznenađenja, i do poluvremena je dao četiri gola Islandu. Na kraju je završilo 5:2, a ni vikinški povici nisu previše prepali motivisane domaćine. Nisu, međutim, Islanđani imali za čim da žale, odigrali su iznad svih očekivanja i kući su dočekani kao heroji.
Poljska je igrala jako dobar turnir i bila je u najmanju ruku ravnopravan protivnik Portugalu, ali je morala pognute glave napustiti turnir nakon penala. Ronaldo je ovaj put šutirao već u prvoj seriji, za razliku od meča protiv Španije četiri godine ranije, kada je trebao šutirati u petoj seriji, a Portugal do nje nije ni izdržao.
Njemačka i Italija odigrale su sjajan meč koji je na kraju riješen u devet serija penala, ali je pokazao dvije stvari. Prvo, da slabašna Italija pod vodstvom Contea igra debelo iznad svojih realnih mogućnosti, i drugo, da Njemačka nije ni sjena ekipe iz Brazila, koja je dvije godine ranije postala svjetski prvak, iako ima sjajan sastav. Nijemci su ipak prošli u polufinale.
Portugalci su prvi put od početka turnira odigrali dobar meč i u 90 minuta su potpuno nadigrali Vels, dobivši ga sa 2:0, a ni drugi meč nije ponudio previše uzbuđenja, jer je Griezmann sa dva gola potopio Njemačku i doveo domaću reprezentaciju u finale.
Eder?
1984. godine, Francuska je u polufinalu Evropskog prvenstva nevjerovatnom srećom izbacila Portugal i kasnije osvojila naslov. 2000. godine, Portugalci su bili favorit gotovo cijele Evrope zbog prelijepog načina igre. U polufinalu su opet pali pred francuskim zvijezdama, koje su osvojile naslov. 2006. godine u Njemačkoj, Portugal je igrao jako dobro, prije nego je u polufinalu naišao na Francusku, koja ga je još jednom zaustavila.
Deset godina kasnije, bilo je vrijeme za osvetu. Tačno je da je Portugalce tokom ovog turnira većina neutralnih gledalaca doslovno zamrzila, jer su potpuno uništili epitet evropskih Brazilaca svojim užasno zatvorenim stilom igre, prepisanim od Grčke kroz selektora Fernanda Santosa, koji je opet prepisivao od Otta Rehhagela. Međutim, isto tako je tačno da za Francusku u finalu osim samih Francuza gotovo niko nije navijao.
Domaći zaista nisu igrali previše dobar turnir ali su prevazilazili probleme ogromnim individualnim kvalitetom koji su imali, a u finalu su se konačno postavili napadački kako im i dolikuje. Portugal je čekao svoje šanse, a Cristiano Ronaldo se povrijedio još u prvom poluvremenu i u suzama je napustio teren.
Ostao je međutim kraj klupe i kroz cijeli meč skoro pa glumio selektora, a opsesija njegovim i likom Lionela Messija, na vrhuncu njihovog rivalstva, na ovom turniru se najbolje vidjela. Blesavi mediji, jer teško ih je drugačije nazvati, pisali su ogromne hvalospjeve za ono što je Ronaldo radio, umjesto da se fokusiraju na ono što se dešavalo na terenu. Jer ono što je Ronaldo uradio vjerovatno bi uradio baš svaki drugi igrač da se našao u njegovoj poziciji.
Portugalci su nekako izborili produžetke, a tada je već strah počeo da veže noge domaćima. Totalni antiheroj, Eder, u 109. minuti utakmice postiže spektaktularan gol za vodstvo Portugala, i osvajanje historijskog naslova evropskog prvaka.
Nadali su se Francuzi da će doći do trećeg naslova prvaka i sustići Španiju i Njemačku, ali snove im je pokvario neugledni, ne u smislu njega kao čovjeka, nego igrački neugledni Eder, napadač baš njihovog kluba Lillea, koji u cijeloj klupskoj karijeri nije uspio dati stotinu golova, a za reprezentaciju ih je dao svega pet. Četiri u prijateljskim utakmicama, i jedan u finalu Evropskog prvenstva. Sam njegov nastup mnoge je zbunio. Eder, ko je on? Čovjek je danas legenda Portugala.
Ronaldo sustigao Platinija
Antoine Griezmann je sa šest golova bio najbolji strijelac turnira i njegov ubjedljivo najbolji igrač. Najbolji mladi igrač turnira bio je Renato Sanches, najmlađi igrač u historiji koji je nastupio u finalu i osvojio naslov prvaka. Malo je ko mogao slutiti da će Sanchesu ovaj turnir biti vrhunac karijere, jer se činilo da se radi o budućem osvajaču Zlatne lopte. Cristiano Ronaldo je sa postignuta tri gola sustigao rekord Michela Platinija. Doduše, za ono što je Platini napravio na jednom turniru, Ronaldu su trebala četiri.
Idealni tim prvenstva je nakon nekoliko izdanja ponovo promijenjen, pa ga je činilo samo 11 igrača. Portugalac Rui Patricio bio je na golu, odbranu su činili Nijemci Jerome Boateng i Joshua Kimmich, te Portugalci Raphael Guerreiro i Pepe, vezni red Antoine Griezmann i Dimitri Payet iz Francuske, Toni Kroos iz Njemačke, te iznenađujuće, Velšani Joe Allen i Aaron Ramsey. Usamljeni napadač bio je Cristiano Ronaldo.
Portugal zasad nije u stanju da ponovi ovakve uspjehe, dok je svima bilo jasno da Francuska ima spektakularan tim, ali da joj nešto nedostaje. Srećom po Francuze, to “nešto“ ima ime, zove se Kylian Mbappe, i “otkriveno“ je ubrzo poslije ovog prvenstva, te je Francuskoj "donijelo" naslov prvaka svijeta i mnogo radosti u narednim godinama.
