Svjetska elita
– WBC je broj jedan asocijacija na svijetu. Prvi sam i jedini u historiji BiH koji je osvojio WBC i izuzetno sam ponosan i sretan što sam dio tako velike svjetske elite i velike porodice WBC. Gode mi usporedbe s najboljim svjetskim bokserima, a posebno s Tysonom. Bilo je mnogo dobrih i kvalitetnih borbi, ali najdraži meč mi je na elitnom WBSS ( World Boxing Super Series) turniru, gdje sam pobijedio prvaka Ugande nokautom u trećoj rundi. Osim ovog, pamtim naročito i meč za WBC titulu prvaka Mediterana protiv, do tada najboljeg, turskog teškaša Ozena Cetkinaya – kaže Edin za “Azru”.
Boks u Edinovom slučaju nije samo sport kojim se bavi, nakon 14 godina treniranja, on je postao i njegov način života.
– Posljednjih nekoliko godina devet puta sedmično treniram i potpuno sam posvećen ovom sportu. Boks je definitivno moj najdraži sport, ali, osim boksa, interesiraju me fudbal i skijanje, o čemu sam maštao još kao dječak. Većina mojih snova se ostvarila, ali čovjek dok živi ima neke želje, snove i ambicije. Sretan sam i ispunjen zbog činjenice da sam najbolji bh. profesionalni bokser i što konstantno napredujem, a cilj je jedan: sami svjetski vrh. Volio bih doživjeti trenutak kada ću postati svjetski šampion u nekoj od četiri najjače svjetske bokserske asocijacije. U životu morate imati cilj. Ukoliko ga nemate, teško da ćete uspjeti u bilo čemu. Suludo je raditi nešto a da za to nemate ideju i plan, pa na kraju i cilj. Želio sam da postanem šampion, a ne rekreativac, pa se držim poslovice: “Vjerujte u sebe i onda kada niko ne vjeruje u vas” – kaže Edin.
Edin sa suprugom Elvedinom i djecom
Bilo je stresnih, ali i onih trenutaka koje su ga u ovom sportu činile sretnim i ispunjenim. No, u njegovom slučaju nikada nije bilo straha od povreda.
– Boks jeste opasan i težak sport, međutim, ne može se izdvojiti i reći da u njemu ima najviše povreda. Ima ih u svim sportovima. Sportisti koji nisu potpuno posvećeni sportu i koji se ne pripremaju ozbiljno i kvalitetno za takmičenja su sigurno skloniji povredama. Nemam strah od povreda, jer veliku pažnju posvećujem trenažnom procesu i vrhunskim pripremama, ali i odgovarajućoj i kvalitetnoj ishrani, te suplementaciji, kako bih rizik od povreda sveo na minimum – kaže Edin, dodajući kako u svom klubu “Iron Puki Boxing” ima brojne članove koji su budući mladi šampioni.
Bokserski kamp
– To je bokserski kamp s najboljom opremom pa moji članovi i ja imamo vrhunske uslove za treniranje. Osim mene, s njima radi i moj trener Narcis Kalajdžić. Posvećujemo im veliku pažnju i nadamo se da ćemo ubrzo imati nove šampione – kaže Edin.
Zahvaljujući sportu kojim se bavi, imao je priliku često putovati, te je, kaže, svaka država koju je posjetio posebna.
-Proputovao sam mnoge evropske zemlje i svaka je posebna i lijepa na svoj način. Izdvojio bih Tursku, Italiju, Grčku i Tunis. Jako volim sunčanje, more i sve što podsjeća na plavetnilo mora. Jednostavno, opuštanje i uživanje. Svaka od ovih zemalja ima svoju posebnu historiju, kulturu, ljubaznost i divno gostoprimstvo ljudi, a posebno bih izdvojio hranu i kuhinju, jer sam veliki gurman – kaže Edin.
Osim što ima ostvarenu sportsku karijeru, Edin vodi i skladan porodični život. Sa suprugom Elvedinom ima kćerku Alejnu i sina Arslana, koje će, kaže, usmjeriti ka sportu.
– Svoju djecu, prije svega, odgajam da budu dobri ljudi, da budu vrijedni, da poštuju druge i učim ih svim drugim moralnim, ljudskim vrijednostima, čemu su i mene moji roditelji učili. Volio bi da, kada još malo porastu, da se bave nekim sportom, jer sport veoma pozitivno utječe na odgoj i zdravo odrastanje djece. Ukoliko Arslan bude želio da krene mojim stopama, pružit ću mu maksimalnu podršku, kako za boks, tako i za bilo koji drugi sport. Kćerka Alejna ima četiri godine i već sada dva puta sedmično ide sa mnom na treninge boksa, gdje prati kako treniram, a nerijetko i ona radi vježbe s mojim trenerom. Ipak, volio bih da bude teniserka ili atletičarka – kaže Edin.
Puhalo: Gode mi poređenja s najboljim svjetskim bokserima