Iza popularnog “bh. dijamanta” je još jedna u nizu sezona i kalendarska godina za pamćenje. Predvodio je reprezentaciju BiH do plasmana u elitni rang Lige nacija, golovima u mečevima sa Sjevernom Irskom stigao je do brojke 55 u dresu sa državnim grbom i ušao među 10 najboljih evropskih strijelaca svih vremena. Osim što je najbolji strijelac u historiji bh. selekcije, ove godine je postao i rekorder po broju nastupa. U utakmici s Austrijom upisao je 95. nastup (već ih ima 99) te je na taj način prestigao svog prethodnika Emira Spahića. U oktobru je izbio na deveto mjesto liste najboljih strijelaca Rome svih vremena sa 80 golova, a za ovaj učinak bilo mu je potrebno samo 150 utakmica, što je najmanje u odnosu na sve koji se nalaze među 10 najboljih strijelaca svih vremena. Takođe, trenutno je treći strijelac ove sezone u Ligi šampiona (pet pogodaka), u kojoj je njegova ekipa izborila plasman u osminu finala.
NN: Drugi put ste izabrani za najboljeg sportistu BiH, koliko Vam znači ovo prestižno priznanje?
DŽEKO: Ponosan sam što sam uspio, prije svega kao čovjek, da ispunim sva očekivanja svojih roditelja, a poslije toga sam sretan što javnost, navijači, mediji i svi ostali prepoznaju moj trud i zalaganje u mojim nastojanjima da promovišem BiH u Evropi i svijetu. Dakle, izrazito sam ponosan na ovo priznanje.
NN: Kako se snalazite u ulozi tate?
DŽEKO: Biti otac je najljepša i najzahtjevnija uloga koju sam ikada imao. Svjetla pozornica, reflektori, 50 ili 100.000 ljudi na tribinama, sve je to zaista lijepo. Kao i skandiranje imena, aplauzi, tapšanje po leđima, pjesme i sve ostalo. To mi daje osjećaj ponosa i sreće. Međutim, kada te tvoje dijete zove, zagrli, poljubi, e to je tek poseban osjećaj i najljepši osjećaj na svijetu. Oni koji imaju djecu znaju o čemu pričam, jer sada kada dođem kući, a poslije poraza sam uvijek neraspoložen i ljut, dočeka me porodica i vrate mi osmijeh na lice. Sa njima je sve nemoguće moguće.
NN: Koliko se toga promijenilo od 2009, kada ste noseći dres Volfsburga prvi put izabrani za najboljeg sportistu BiH?
DŽEKO: Sve (smijeh). U međuvremenu sam promijenio dva kluba, srušio nekoliko rekorda, osvojio nekoliko titula prvaka, postao najbolji strijelac reprezentacije, rekorder po broju nastupa, što me čini posebno sretnim, oženio se, zasnovao porodicu i postao otac Une i Danija, što je i najsretniji trenutak mog života. Ukratko, ostario sam.
NN: Kako biste u kratkim crtama okarakterisali godinu na izmaku?
DŽEKO: Borba, želja, htijenje, radost, tuga, sreća. Sve se sastavilo u ovoj godini, koja je bila zaista puna dešavanja. Ni sam ne znam šta se sve nije desilo, kako u Seriji A, tako i u Ligi prvaka, ali i u reprezentaciji. Što se mene tiče, ja sam nastavio da dajem sve od sebe, kao i prethodnih godina i tako ću i nastaviti sve dok budem igrao.
NN: Prošle sezone ste igrali polufinale Lige šampiona i postigli jedan od najljepših golova u karijeri. Kako biste ocijenili nastupe u elitnom rangu?
DŽEKO: Da nam je neko rekao da ćemo igrati polufinale Lige prvaka prije početka prošle sezone, nasmijao bih mu se. Međutim, kada je takmičenje počelo, polako smo sakupljali samopouzdanje i vjerovali u naše mogućnosti. Na kraju, odigrali smo jednu od najboljih sezona u Rominoj historiji, a ja sam odigrao svoju najbolju sezonu u Ligi prvaka, u kojoj sam postigao zaista nekoliko sjajnih pogodaka. Možda je taj gol protiv Čelsija i najbolji u mojoj karijeri, ali kada se sve završilo, osjećao sam pomalo i žal, jer sam uvjeren da smo mogli igrati i finale, da nije bilo nekih grešaka na našu štetu. Međutim, desilo se to što se desilo i ove sezone ćemo pokušati ponoviti nešto slično, iako smatram da se prošla sezona ne može ponoviti. Bila je jako čudna, pogotovo te utakmice protiv Barselone i Liverpula, koje su bile fantastične i neizvjesne do samoga kraja.
NN: Ušli ste na vječnu listu najboljih strijelaca Rome u historiji i to za svega tri godine. Kako je biti u društvu legendi rimskog kluba?
DŽEKO: Moj posao su golovi i u kojem god klubu da igram, dajem sve od sebe da svoj posao radim na najbolji mogući način. Sretan sam zaista što sam za tako kratko vrijeme upisao svoje ime u historiju kluba kakav je Roma, koja je u svojoj prošlosti imala zaista vrhunske napadače. Međutim, to je samo podstrek da i u budućnosti dajem još više. Očekivanja navijača su velika, ali i moja očekivanja su ogromna.
NN: Osim što ste najbolji strijelac “zmajeva”, postali ste i rekorder po broju nastupa za BiH, da li ste ponosni na tu činjenicu?
DŽEKO: Presretan sam, ali i pomalo tužan, s obzirom na to da to znači da je iza mene više godina igranja nego što je ispred mene, a reprezentacija mi je uvijek bila veliki motiv.
NN: Reprezentacija je imala uspješnu godinu, plasirala se među 12 najboljih selekcija u Evropi. Koliko to znači za bh. fudbal i koliko je za to zaslužan Robert Prosinečki?
DŽEKO: Pa ne znam koliko to znači za bh. fudbal, ali znam koliko to znači ekipi, s obzirom na to da smo ponovo vratili vjeru navijača u naše mogućnosti. Atmosfera na našim utakmicama je ponovo fantastična, a dobar dio zasluga nosi i Robert Prosinečki, koji je donio jednu novu energiju u svlačionicu. Imao je nezahvalan zadatak da napravi smjenu generacija i zasad to funkcioniše dosta dobro. Velika je stvar što smo izborili ulazak u Ligu A Lige nacija, ali pravi posao tek predstoji u kvalifikacijama i tu moramo nastaviti sa dobrim igrama i sa gradnjom ekipe, kako bismo se još jednom plasirali na jedno veliko takmičenje.
NN: Još čekamo nastup BiH na Evropskom prvenstvu. Hoćemo li 2020. godine vidjeti Edina kako sa kapitenskom trakom predvodi “zmajeve” na Euru?
DŽEKO: Na to bih samo rekao, ako bog da.
NN: Od 2015. ste u Romi, čini se da ste zadovoljni u Rimu, vidite li se možda da do kraja karijere nosite dres “vučice” ili nekog drugog kluba?
DŽEKO: Ne razmišljam još o tome gdje ću završiti karijeru. Ispred mene je, ukoliko me zdravlje posluži, još nekoliko sezona igranja na vrhunskom nivou i zaista ne želim razmišljati sada o nekom kraju, kada mu još vrijeme nije. Bit će vremena da pričamo i o tim temama, a sada me interesuje samo naredna utakmica.
320 golova postigao je u karijeri igrajući za Željezničar, Usti, Teplice, Volfsburg, Mančester Siti, Romu, U21 i A reprezentaciju BiH.
