Taman se pomisli da je Novak Đoković u tenisu sve osvojio, a pojavi se novi izazov. Naravno, Nole jeste postavio sve najbitnije rekorde u bijelom sportu, ali posebnu draž uvijek donosi poziv historije da se uradi nešto specijalno. Svi koji vole tenis, a posebno oni navijački naklonjeni srpskom asu, uvijek imaju ekstra motiv za gledanje turnira kada postoji mogućnost da se desi tako nešto.
Tako će biti i na predstojećem US Openu. Đoković bi trijumfom na Flashing Meadowsu mogao da nadmaši ili izjednači ili zaokruži tri velika rezultata.
Prvi i najvažniji je mogućnost 25. grand slam trijumfa, čime bi postao apsolutni rekorder. Nole u ovom trenutku dijeli taj rekord od 24 pehara velike četvorke sa Margaret Court. Jeste Australijanka svoje uspjehe postigla u mnogo slabijoj konkurenciji – većinu slemova je osvojila prije početka Open ere (13), ali brojke su brojke.
Naravno, Đokoviću ovaj rekord ne treba da bi bio najbolji svih vremena – on to već jeste – ali zašto ne bi postao i apsolutni rekorder, kada to lijepo zvuči. Uostalom, sa 25 bi se još više udaljio od Rafaela Nadala (22) i Rogera Federera (20), ali i podigao letvicu budućim izazivačima. Carlos Alcaras ima već četiri i samo 21 godinu. Ne treba zaboraviti da su Federer i Đoković imali po jedan osvojen grand slam u tom dobu, a Nadal tri. Dakle Alcaras ima bolje prolazno vrijeme od velike trojke, to nije garancija da će ih prestići, ali poziva na oprez.
Druga mogućnost je izjednačavanje rekorda u broju titula u New Yorku u Open eri. Nole ima četiri trofeja, Jimmy Connors, Pete Sampras i Federer po pet. Apsolutni rekorderi su Richard Sears, William Larned i Bill Tilden, ali oni su titule osvajali u vreme povoja tenisa. Sirs osamdesetih godina pretprošlog veka, Larned početkom prošlog veka, a Tilden poslije Prvog svjetskog rata. Jasno je da je tenis tada bio drugi sport. S druge strane, samo su na US Openu apsolutni rekorderi teniseri iz vremena kada se igralo u dugim pantalonama. U Melbourenu je to Đoković, u Parizu Nadal a u Londonu Federer.
Peti trijumf bi Novaku omogućio još jedan podvig – pridružio bi se Federeru koji jedini drži rekorde u broju titula na dva gran slama. Na Wimbledonu apsolutni, a na Flashingu dijeli u Open eri. Da nije izgubio čak šest finala u New Yorku, nerijetko i neočekivano, Đoković bi već bio apsolutni rekorder.
Treći podvig je stota titula. Nole je u Parizu osvojio 99, bilo bi sjajno da jubilej proslavi na grand slam. Connors je rekorder sa 109, Federer je na drugom mjestu sa 103, a treći je Đoković. Deset titula manje od Connorsa nije mnogo ali nije ni malo. U vrijeme kada je Connors dominirao, teniseri su igrali mnogo više turnira nego sada. Sa 37 godina Nole sigurno neće da skače sa takmičenja na takmičenje, niti će zbog ovog rekorda da igra manje turnire gdje je lakše pobijediti. Zato će možda ovaj rekord ostati nedostižan, ali to Đokovića sigurno ne brine jer je oborio one mnogo važnije – na grand slamovima i mastersima.
