Često to ne bude slučaj, ali ove sezone, konačno, imamo uzbudljivu trku u Bundesligi i najzad ekipu koja bi mogla stati u kraj Bayernovoj dominaciji. S obzirom na to kako igra Bayer Leverkusen, titula bi nakon 12 godina mogla da napusti Minhen, ali ipak postoji jedna veoma važna stvar koja bi mogla biti ključna - Bayerova crna prošlost i nadimak "Neverkusen". Tradicija im ne ide u prilog, a još manje stvari koje su napravljenje pod njegovim svjetski poznatim imenom.
Nedavno je Bayer Xabija Alonsa nadigrao Bayern i savladao ga sa 3:0, pa ima ugodnih +5 na tabeli i zaista izgleda kao da će Apotekari po prvi put u svojoj historiji postati prvaci Njemačke. Međutim, još uvijek su daleko od toga, budući da je ostalo još 13 kola. Bayern ne odustaje od titule, a navijači bavarskog ponosa sada s blagim osmijehom na licu čitaju tekstove poput ovoga - o negativnoj tradiciji ekipe iz Leverkusena.
Bayer je četiri decenije u samom vrhu Bundeslige, čak 29 puta u posljednjih 38 sezona završili su u Top 6, od čega pet puta na drugom mjestu, ali i dalje se nije okrunio naslovom njemačkog prvaka, a najveći uspjesi ostaju Kup UEFA iz sezone 1987/88 i Kup Njemačke iz sezone 1992/93.
Bundesliga je uglavnom takmičenje u kojem domninira Bayern, ali bilo je i drugih koji su znali da pomrse račune najvećem kubu u državi, pa su tako titule, jednu ili više njih, osvajali Stuttgart, Wolfsburg, Werder, Borussia Dortmund, Kaiserslautern... Bayer ima i pet izgubljenih finala, tri u Kupu Njemačke, jedno u superkupu i jedno u Ligi prvaka, ono kultno protiv Real Madrida (da, mnogi će se odmah prisjetiti majstorije Zinedine Zidanea), što bi moglo sugerisati da se ipak radi o nekakvoj vrsti prokletstva koje vidi nad Leverkusenom.
Mnogi ljudi u fudbalu, od igrača i trenera do običnih navijača, prilično su praznovjerni. Praznovjerja u fudbalu uključuju razna praznovjerja i rituale prije utakmice koji mogu utjecati na ishod: od sretnih odjevnih predmeta i opreme do redoslijeda kojim izlazite iz autobusa ili na teren prije utakmice. Postojanje posebnih "fudbalskih kletvi” važna je komponenta mističnog svemira oko najpopularnije igre.
Vjerovanje u kletve pojavilo se rađanjem ljudske civilizacije. Negativne pojave s kojima su se u životu susretali, a za koje nisu mogli pronaći racionalno objašnjenje, ljudi su bili skloni objašnjavati intervencijom nadnaravnih sila. Spominjanja kletvi nalaze se u gotovo svim svjetskim religijama. U njima se nametanje prokletstva tumačilo kao odmazda za prijestupe koji su kršili redove koje je uspostavio Bog (ili bogovi). Postupno, ne samo bogovi, već i neki ljudi povezani s drugim svijetom bili su obdareni sposobnošću bacanja kletvi.
Prema opsežnom istraživanju američkog univerziteta u Washingtonu, u kojem je sudjelovalo 140 hiljada ispitanika u 95 zemalja, 40% svjetske populacije još uvijek vjeruje u vještice, magove i kletve. Naravno, kao takva nije mogla zaobići ni najvažniju sporednu stvar na svijetu.
Fudbalskim kletvama posvećeno je stotine, ako ne i hiljade različitih tekstova. Sjetit ćete se odmah priče o Aaronu Ramseyju i o tome kako neko slavan umre dan nakon što on postigne gol. Osim toga, posjet pjevača The Rolling Stonesa Micka Jaggera utakmici Svjetskog prvenstva jamči poraz ekipe za koju navija na tribinama. Na isti način djeluju i njegove objave na društvenim mrežama te javne izjave u intervjuima ili na koncertima: svi kojima poželi sreću neminovno gube.
Historija njemačke kompanije Bayer - osnivača i vlasnika istoimenog fudbalskog kluba - također je puna mračnih stranica od kojih su neke povezane sa strašnim zločinima. Bayer je jedna od najpoznatijih hemijskih i farmaceutskih firmi u svijetu i jedna od najuspješnijih. Bayerov prihod u 2022. iznosi 50,7 milijardi eura. Bayer se obično smatra proizvođačem lijekova, ali farmacija je samo polovica poslovanja te kompanije. Druga polovica je trgovina poljoprivrednim hemikalijama, raznim herbicidima, insekticidima koji se koriste za uništavanje štetnika usjeva i korova.
Ova dvojnost Bayerovog poslovanja predodređena je njegovoj historiji. Bayer se prvobitno pojavio 1863. godine kao hemijska kompanija koja je proizvodila anilinske boje. Ove su boje u to vrijeme bile vrlo tražene, uglavnom u tekstilnoj industriji. Anilin, kao proizvod hemijske sinteze, bio je znatno jeftiniji u proizvodnji od prirodnih boja. Zahvaljujući njemu, odjeća ljudi u drugoj polovici 19. stoljeća bila je ispunjena svijetlim bojama, prije dostupnim samo aristokratima.
Proizvodnja boja postala je profitabilan posao za porodicu Bayer, no razvoj je kočila činjenica da se tvornica, smještena u predgrađu Wuppertala, nije mogla proširiti zbog guste urbane izgrađenosti. Rješenje je nađeno kada je 1891. umro Bayerov konkurent, još jedan proizvođač boja Karl Leverkues, čije se poduzeće nalazilo praktički na otvorenom polju - u selu Wiesdorf s nekoliko stotina stanovnika. Leverkuseovi nasljednici prodali su očevu firmu konkurenciji, a Bayer se preselio na novu lokaciju.
Oko biljke koja raste izraslo je i radničko naselje. Do 1930. godine već je dobio status grada s imenom Leverkusen u čast utemeljitelja hemijske proizvodnje na ovim mjestima. U to vrijeme Bayer je već bio jedna od najvećih kompanija u Njemačkoj. Proboj je pomogao osigurati dodatni posao. U avgustu 1897. godine, u roku od 11 dana, 29-godišnji zaposlenik Bayerovog hemijskog laboratorija Philipp Hofmann sintetizirao je dva nova lijeka koji su izazvali senzaciju na tržištu.
Aspirin, lijek za prehladu i gripu, bio je i ostao najpoznatiji Bayerov lijek. Drugi lijek je Heroin. Da, dobro ste pročitali. Naziv se danas piše malim slovom, a riječ se odnosi na jendu od najsmrtonosnijih droga u historiji čovječanstva. Bayer je 1898. godine uveo heroin kao robnu marku za novi lijek koji se u slobodnoj prodaji prodavao kao lijek za ublažavanje bolova i suzbijanje kašlja. 25 godina ranije, engleski hemičar Alder Wright je izumio heroin pod nazivom diamorfin. No, za njega je to bio samo hemijski eksperiment, a za Hofmanna i Bayer veliki biznis.
Prema legendi, ime Heroin (od njemačkog "heroisch" - herojski, jak) novoj drogi je dano nakon što ju je nekoliko zaposlenika Bayera probalo i doživjelo osjećaj euforije. S marketinške tačke gledišta, ime je izgledalo privlačno potrošačima - svi se još uvijek žele osjećati kao heroji. Bayerov heroin slobodno se prodavao u Evropi i SAD-u i bio je vrlo tražen: zbog niske cijene bio je dostupan širokom sloju stanovništva. Osim toga, tih je godina jedan od ozbiljnih zdravstvenih problema bila tuberkuloza, praćena jakim kašljem. Istraživači su pronašli Bayerove reklamne brošure iz 1910. za špansko tržište u kojima se preporučuje davanje heroina djeci protiv kašlja.
Počele su se potom pojavljivati glasine da heroin izaziva veću ovisnost čak od morfija, ali je Bayer isprva odbijao da prizna problem i govorio je da se radi o spletkama konkurenata, no otkriveno je da je heroin veoma opasna droga. Nakon 15 godina aktivnog "uništavanja svijeta", 1913. je Bayer prestao da prodaje heroin. 12 godina kasnije Zdravstveni svjetski odbor službeno je priznao da se radi o narkotiku, nakon čega je postao sredstvo za bogaćenje organizovanih kriminalnih grupa.
Odustajanje od proizvodnje heroina nije bio Bayerov glavni problem. Ograničenja Prvog svjetskog rata 1914. postala su mnogo bolnija za kompaniju. Bayer je izgubio niz važnih tržišta u zemljama koje su se protivile Njemačkoj. U tim je uslovima kompanija kompenzirala izgubljeni prihod radeći za vlastitu vladu. Izvršni direktor Bayera Carl Duisberg postao je šef komisije koja je bila odgovorna za razvoj hemijskog oružja za njemačku vojsku.
Prvo takvo oružje bile su granate i granate suzavca, prvi put korištene u bitci kod Neuve Chapelle u martu 1915. Suzavac se pokazao neučinkovitim u borbenim uslovima, pa su u roku od mjesec dana na frontu isporučene boce s plinovitim hlorom, smrtonosnom tvari težom od zraka, koje su se širile zemljom, prodirale u neprijateljske rovove i uzrokovale bolnu smrt od gušenja. Hlor je bio nusproizvod proizvodnje boja u Bayerovim kompanijama, tako da njegova proizvodnja za ratne napore nije predstavljala problem. Nešto kasnije, njemačka vojska počela je koristiti fosgen, još otrovniji plin. Za njegovu proizvodnju Bayeru se pridružila još jedna velika njemačka hemijska kompanija BASF.
Godine 1916. Carl Duisberg pokrenuo je inicijativu za stažiranje radnika iz okupiranih regija Belgije u Njemačkoj, gdje su se kompanije suočavale s nedostatkom radne snage. Vlada je poslušala prijedlog šefa Bayera: u nekoliko mjeseci 60 hiljada Belgijanaca dovedeno je u poduzeća i rudnike u Njemačkoj. Tokom Prvog svjetskog rata od korišenja hemijskog oružja umrlo je oko 100 hiljada ljudi, a oko 1,3 miliona ljudi je ranjeno.
Nakon završetka rata, Carl Duisberg je dao prijedlog da se šest najvećih hemijskih kompanija u Njemačkoj ujedini u jednu koncern, kako se ne bi međusobno takmičili, već kako bi dominirali tržištem boja i drugih hemikalija. Nastala kompanija nazvana je IG Farbenindustrie AG ("Dye Industry Syndicate") - skraćeno IG Farben. Vodeće uloge u njemu imali su top menadžeri Bayera, BASF-a i Hoechsta (sada dio grupe Sanofi-Aventis). U vrijeme svog nastanka IG Farben je bio najveća kompanija u Evropi po prihodima te najveća hemijska i farmaceutska kompanija na svijetu. Godine 1938. u kompanijama IG Farben radilo je 218 hiljada ljudi.
Iako je među čelnicima koncerna bilo mnogo Židova, početkom rasta popularnosti nacista u Njemačkoj, IG Farben podupire Hitlerovu stranku, postavši najveći sponzor NSDAP-a na izborima 1933., nakon kojih nacisti dolaze na vlast.
IG Farben postao je najveći porezni obveznik Njemačke, a mnogi historičari smatraju da se bez novca i inovativnih tehnologija te kompanije Hitler ne bi usudio pokrenuti Drugi svjetski rat. Aktivnosti IG Farbena, čije su vodstvo vodili ljudi iz Bayera, nisu samo radile na jačanju ekonomske moći nacističke Njemačke. Kompanija je bila umiješana u zločine režima. Početkom 1941. šef SS-a Heinrich Himler izdao je dekret o izgradnji kompanije IG Farben na temelju koncentracijskog logora Monowitz, koji je bio dio sustava koncentracijskih logora Auschwitz. Ovaj pogon zapošljavao je 30 hiljada zatvorenika koncentracijskog logora, koje je IF Farben iznajmljivao od SS-a po niskoj cijeni.
Saradnja između SS-a i IG Farbena nije tu završila. Na temelju koncentracijskih logora Auschwitz i Mauthausen stvoreni su laboratoriji u kojima su zaposlenici farmaceutske kompanije testirali nove lijekove na zatvorenicima. Laboratorij u Auschwitzu vodio je zaposlenik Bayera i honorarni kapiten SS-a Helmut Vetter. Zatvorenici su zaraženi trbušnim tifusom, tuberkulozom, difterijom i drugim bolestima, a zatim su im davani eksperimentalni lijekovi. Mnogi sudionici tih eksperimenata umrli su u mukama.
Sačuvano je pismo koje je Bayerov zaposlenik napisao zapovjedniku Auschwitza, Rudolfu Hessu, nakon neuspješnog eksperimenta s novim anestetikom: “Transport sa 150 žena stigao je u dobrom stanju. Međutim, nismo uspjeli dobiti konačne rezultate jer su svi umrli tokom pokusa. Molimo vas da nam pošaljete drugu grupu žena u istom broju i po istoj cijeni.” Daljnja korespondencija odnosi se na cijenu za zatvorenike: zapovjednik Omswiecima tražio je 200 Reichsmaraka po ženi, a upravitelj Bayera inzistirao je na popustu od 50 Reichsmaraka po osobi.
Još jedan od stravičnih zločina IG Farbena povezan je s opskrbom plinom ciklonom B koncentracijskih logora Auschwitz i Majdanek. Radilo se o insekticidu za uništavanje insekata. Službeno, plin se isporučivao za dezinfekciju odjeće zatvorenika koncentracijskih logora. U tu su svrhu na području koncentracijskih logora građene hermetički zatvorene prostorije u koje su zatvorenici skidali odjeću prije tuširanja. U roku od sat vremena odjeća je tretirana otrovnim plinom koji je ubio uši koje su živjele u njoj.
Nakon završetka rata, upravitelji firme koja je ciklonom B opskrbljivala koncentracijske logore izjavili su da nisu znali da se njihovi proizvodi koriste za istrebljenje desetaka hiljada ljudi u plinskim komorama. I sud na Nürnberškom sudu ih je oslobodio. Jedan od tih menadžera, SA Sturmführer Wilhelm Mann, nakon oslobađajuće presude 1949. preuzeo je mjesto voditelja odjela prodaje Bayerovih medicinskih proizvoda. Njegov kolega Heinrich Hoerlein bio je na čelu nadzornog odbora Bayera. Mnogi historičari ne sumnjaju da su čelnici IG Farbena zapravo znali kako se Zyklon B koristi. Ali to nije bilo moguće dokazati na sudu, uključujući i zato što je 1945. kompanija uništila nekoliko tona vlastitih dokumenata prije nego što su njihove urede zaplijenili saveznici antihitlerovske koalicije.
Ukupno su 24 glavna menadžera IG Farbena stajala pred sudom pod optužbom za korištenje ropskog rada i suučesništvo u masovnim ubistvima. Samo njih 13 dobilo je stvarne kazne, no 1951. svi su već bili na slobodi. Mnogi su nastavili raditi u kompanijama nastalim nakon propasti IG Farbena. Uključujući Bayer. Na primjer, osnivač te kompanije Monowitz u Auschwitzu, Fritz ter Meer, koji je dobio sedmogodišnju kaznu, postao je predsjednik tamošnjeg odbora 1956. godine.
Nakon završetka rata IG Farben je likvidiran. Sve kompanije koje su se pridružile koncernu 1925. ponovno su se razdvojile, postavši konkurenti na farmaceutskom i hemijskom tržištu. Bayer je zadržao svoju znanstvenu snagu i usredotočio se na razvoj inovativnih lijekova. No tu kompaniju su i dalje mučili skandali.
Krajem 50-ih godina njemačka kompanija Schering, koju je kasnije Bayer kupio, iznijela je na tržište prvi brzi test za trudnoću. Zvao se Primodos i razlikovao se od modernih. Radilo se o tabletama na bazi hormona koje su, kada su se uzimale, izazivale pojavu menstruacije kod žena koje nisu bile trudne. Ta metoda je postala jako popularna među Evropljankama. Alternativa su dugotrajne i skupe laboratorijske pretrage.
Primodos je ukinut 1978. godine, 19 godina kasnije, nakon izvješća da njegova primjena negativno utječe na formiranje fetusa (ako je žena još uvijek trudna) te može dovesti do pobačaja i mrtvorođenčadi. Od tada su deseci hiljada porodica sudskim putem tražili priznanje krivnje od strane proizvođača i regulatornih državnih tijela te isplatu odštete. Za sada nema rezultata: Sudovi su presudili da abnormalno povećanje dječjih poteškoća u razvoju nakon ovog testa ne dokazuje da je to posljedica Primodosa. Posljednji put kada je tužba protiv Bayera po ovom pitanju saslušana na Visokom sudu u Londonu u maju 2023.
Ali bilo je slučajeva kada je Bayer mogao biti pozvan na odgovornost. Sredinom 1980-ih svijet je bio šokiran pojavom HIV-a i virusa AIDS-a. Istraživanja zaraženih osoba pokazala su da postoje određene rizične skupine: ovisnici o drogama, prostitutke, homoseksualci. U njemu su se neočekivano našli i bolesnici s hemofilijom (nezgrušavanjem krvi). Ispitivanja su pokazala da je među oboljelima od ove bolesti neuobičajeno visok postotak zaraženih HIV-om. Ubrzo je pronađen razlog - svi su uzimali lijek Koate iz Bayera. Napravljen je od plazme u američkoj ustanovi koja je prerađivala krv davatelja bez dovoljne kontrole njene čistoće. Među onima koji su darivali krv za Koate bilo je zatvorenika i narkomana. Jedna oboljela osoba zarazila je cijelu skupinu.
Hiljade ljudi zaraženih HIV-om podnijele su zahtjeve protiv Bayera (samo u Sjedinjenim Državama zaraženo je više od 6 hiljada ljudi), a kompanija je platila 660 miliona dolara odštete. Ali to nije bio kraj priče. 20 godina nakon ovog skandala pojavile su se informacije da Bayer nije zbrinjavao neprodanu robu u SAD-u i Evropi, koja bi mogla potencijalno ugroziti potrošače, već ju je prodavao na tržišta zemalja u razvoju Latinske Amerike i jugoistočne Azije. Ovaj put kompanija je izbjegla plaćanje odštete, jer je nakon toliko vremena nemoguće utvrditi vezu između uzimanja lijeka i zaraze HIV-om.
Posljednji veliki skandal oko Bayera izbio je nedavno, a povezan je s kupnjom američkog proizvođača poljoprivrednih hemikalija i genetski modificiranog sjemena Monsanto. Ovaj posao postao je najveći u historiji njemačke kompanije - Bayer je platio 63,5 milijardi dolara.
Monsanto, kao i Bayer, ima mješovitu reputaciju. U 1960-ima Monsanto je sklopio veliki dogovor s Pentagonom, uvjerivši američke generale da koriste otrovnu hemikaliju Agent Orange u borbi protiv vijetnamskih gerilaca.
Američka vojska je imala ozbiljne probleme boreći se protiv sjevernovijetnamskih gerilskih snaga u neprobojnoj džungli. I “Agent Orange” je ušao u igru. Tokom devet godina rata, američki su avioni raspršili 77 miliona litara otrova nad džunglama Vijetnama, spaljujući vegetaciju. To je dovelo do ekološke katastrofe velikih razmjera čije posljedice još nisu prevladane. Ljudi su također postali žrtve Agent Orangea: u područjima gdje su Amerikanci bacali otrov, milioni ljudi dobili su bolesti jetre i krvi, hiljade djece rođeno je s urođenim bolestima i manama. Broj prepoznatih žrtava korištenja Monsantovih hemikalija tokom Vijetnamskog rata iznosi više od 4,5 miliona ljudi.
Akvizicija Monsanta učinila je njemački koncern svjetskim liderom u proizvodnji herbicida i insekticida, kao i tehnologija vezanih uz uzgoj GMO proizvoda. Međutim, samo dva mjeseca kasnije, našla se u središtu još jedne tužbe vezane uz korištenje jednog od najpopularnijih Monsantovih proizvoda, herbicida Roundap. Školski čuvar zelenila Dewayne Johnson uspio je na sudu dokazati da je rak koji je dobio povezan s upotrebom Roundapa, sredstva protiv korova.
Johnsonovi advokati dali su sudu interne dokumente Monsanta, koji su pokazali da je kompanija znala za kancerogena svojstva Roundapa, ali nije učinila ništa da informiše potrošače o opasnosti. Sud je naložio Greenkeeperu da plati 289 miliona dolara. Nakon žalbe, iznos odštete je smanjen, ali s obzirom na to, na američke sudove slila se bujica tužbi ljudi koji su optuživali Monsanro proizvode za pogoršanje zdravlja. Za sve je zaslužan Bayer.
Do kraja 2023. evidentirano je 165 hiljada zahtjeva, od čega je 50 hiljada u toku. Svi ti ljudi traže odštetu od Bayera. Još 2020. godine kompanija je pristala platiti 9,6 milijardi dolara za namirenje više od 10 hiljada zahtjeva koji su do tada već zaprimljeni, kao i još 1,25 milijardi dolara onima čija su potraživanja namirena nakon toga.
Ipak, pored svih užasnih stvari iz prošlosti, Bayer je stvorio i mnoge revolucionarne lijekove koji spašavaju ljudske živote. A uprava Bayera još se sjeća kriminala svojih prethodnika i ne bježi od crne prošlosti. U maju 2023. otvoren je spomenik ispred sjedišta kompanije u Leverkusenu u znak sjećanja na 16 000 zatvorenika koji su bili prisiljeni raditi u tvornicama IG Farben tokom Drugog svjetskog rata. Njihova su imena vraćena pomoću čudesno očuvanih dokumenata tvornice, a sada su dostupna u mobilnoj aplikaciji spomenika.
No, mnogi u Njemačkoj uvjereni su da to nije dovoljno. A kako bi se konačno obračunala s grijesima iz prošlosti, mora pronaći rodbinu svih zatvorenika koji su radili za nju, isplatiti im odštetu i izviniti se.
Bayer je u fudbalskom smislu impersivan klub, ima sjajne navijače, predivan stadion i vrhunskog mladog trenera kojeg žele svi veliki klubovi poput Bayerna, Reala ili Liverpoola. Za dva od ta tri je svojevremeno i igrao, u Minhenu i u Madridu.
Zbog crne prošlosti Bayera, neki Apotekare baš i ne vole, ali ove sezone kako igraju, zaslužili su da budu prvaci, a crne mrlje iz svog imena teško će ikada oprati.
