Baš tako na stvari gleda i selektor Bilal Šuman, koji je nekoliko dana po povratku kući u razgovoru za Balkan-Handball.com sumirao učinjeno na terenu, ali i van njega.
-Našli smo se u grupi za koju smatram da je najteža na ovom Evropskom prvenstvu, što se i pokazalo poslije prve faze, vidjeli ste kako igraju Norveška i Portugal koji je napravio ogroman pomak, o snazi francuskog tima da ne pričamo. Kada su oni sa ovakvim sastavom ispali, jasno je koliko je jaka grupa bila. Mi smo mala rukometna nacija koja se prvi put našla na ovakvom takmičenju. Naravno, željeli smo da budemo bolji i da pokažemo više nego što smo pokazali. Protiv Portugala smo bili blizu, protiv Francuske smo odigrali fantastično prvo poluvrijeme, dugo smo bili u egalu sa njima. Ni protiv Norveške uopšte nije bilo loše, imali smo puno dobrih momenata. Međutim, moramo priznati da širina naše klupe još uvijek nije dovoljna da duže pariramo jačim reprezentacijama. Važno je da smo pokazali da možemo da se nadmećemo, i da postoji određen vid kvaliteta u našem timu koji je mješavina malo iskusnijih i nešto mlađih igrača. Nije bilo malo momenata u kojima je to izgledalo dosta dobro. Ono što nije bilo na zadovoljavajućem nivou jeste broj tehničkih grešaka koje su nas koštale lakih golova. To se dešavalo u trenucima kada su se utakmice lomile, i mislim da zbog tih izgubljenih lopti nismo osvojili makar bod na prvenstvu.
Želja i volja igrača nije bila upitna, znam da su dali sve od sebe i da to generalno izgleda dobro. Moram ponovo konstatovati da smo igrali protiv trenutno kvalitetnijih reprezentacija i da nismo mogli napraviti puno bolje od onoga što jesmo. Portugal me nije iznenadio, najavili su ovo još u kvalifikacijama kada su pobedili Francuze kod kuće. Ne možete slučajno dobiti takvu ekipu. Veoma su blizu statusa top reprezentacije – ističe selektor BiH.
Koliko reprezentaciji može značiti iskustvo stečeno na ovom turniru u nekim narednim izazovima, prije svega u pretkvalifikacijama za naredno Svjetsko prvenstvo?
-Igrači mogu mnogo da dobiju iz ove tri utakmice. Otišli smo prvi put na EP, osjetili kako to izgleda, kako je igrati turnirsko takmičenje, kada imate puno kvalitetnih rivala u nekoliko dana. Primarni cilj rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine jeste da redovno igramo velika takmičenja. Dakle, tražimo kontinuitet. Kada bi to krenulo da se odvija kako želimo, sigurno bi postepeno dobijali i na kvalitetu, a učešće na ovom šampionatu je bio prvi korak ka ostvarenju cilja, i sigurno da smo kvalitetnija ekipa sada nego što smo bili prije turnira. Vrlo uskoro će u selekciji biti i novih imena, ima par igrača koji su dokazali da zaslužuju da se nađu u reprezentaciji. Sljedeći cilj nam je da prođemo grupu u nekom od tih prvenstava. Sada nam je jasnije koliko smo daleko od toga i na koji način treba nastaviti sa radom.
Nažalost, pažnja javnosti je ovih dana usmjerenija ka „nesporazumima“ na relaciji Savez – stručni štab nego ka igri nacionalnog tima. Koliko je moguće da se igrači izoluju od tih, i ostalih problema koji su za ozbiljne rukometne nacije i Federacije nevjerovatni i nezamislivi?
-Ja mogu da kažem da se, od mog dolaska 2016, susrećemo sa istim problemom. Evo, sad je 2020. Činjenica da imamo vrlo homogenu grupu momaka u reprezentaciji govori da smo na terenu uradili dobar posao. Ti momci se zbog svih problema u savezu stavljaju u drugi plan, a oni „pješaka“ dolaze da igraju za reprezentaciju i uvijek daju svoj maksimum. Gdje god da sjede, igrači preko raznih portala mogu svašta da pročitaju o logističkim i administrativnim problemima Saveza, i naravno da ih to dotakne. Igrači bi sigurno silno željeli da je to drugačije. Ipak, u ovom sportskom dijelu, rukometaši i stručni štab su maksimalno posvećeni terenu na svakom reprezentativnom okupljanju, trajalo ono sedam, deset ili mjesec dana. Okrenuti smo onome što je naš primarni, a trebalo bi i jedini posao. Uspjeli smo da se plasiramo na Evropsko prvenstvo, na njemu se nismo obrukali, daćemo sve što možemo da se plasiramo i na Svjetsko prvenstvo. To bi nesumnjivo olakšalo rad svima koji se na bilo koji način bave rukometom u BiH. Rukometni Savez je na granici egzistencije, aktuelni trenutak se bukvalno može opisati Hamletovskom dilemom, biti ili ne biti. Toliko je administrativnih i logističkih problema, račun je blokiran već tri godine, veoma je teško raditi. Imamo previše apsurdnih situacija, na primjer: nađemo novac nekako, ali nema gdje da nam se uplati. Trošimo energiju i vrijeme na improvizaciju i razne gimnastike kako bi pronašli način da nam se taj novac uplati. A govorimo o novcu koji nam je neophodan za elementarno funkcionisanje, a ne za nekakvu nadgradnju. Pokušavamo da radimo preko Saveza kantona, ili sa Savezom Republike Srpske, samo da bi mogli barem dio novca da dobijemo na taj način. I sve to samo da bi se okupili, bili zajedno i odigrali utakmice u EHF nedjelji. Uglavnom je to jedno putovanje i jedna utakmica kući, momci moraju da dođu, da se to organizuje, plati… Eto, sa takvim se nevoljama susrećemo. Sasvim bi normalno bilo da mi kao reprezentacija imamo jedno mjesto gdje se možemo okupiti, jednu dvoranu u kojoj možemo trenirati kako bi se spremili da odradimo ono što želimo, da pobeđujemo.
KRIV JE GOOGLE TRANSLATE
Nakon što je vaš prijatelj i pomoćnik u reprezentaciji BiH Lase Boesen za danske medije izjavio da ekipa nije imala ni blizu dovoljno dobrih uslova za rad tokom priprema i na samom šampionatu, oglasio se predsjednik Upravnog odbora Rukometnog Saveza Marinko Umičević oštro osudivši Danca porukom da treba da ga bude stid i sram. Umičević ističe u medijima i da ste vi kao selektor dobili sve što ste tražili, i da ste se kasno sjetili da vam treba doktor za ekipu…
- Pod jedan, žao mi je što mediji u BiH prave takve zamjene teza. Mislim da su igrači zaslužili da se o njima piše, a ne o ovim stvarima, po sistemu rekla-kazala. Taj ko je prevodio Boesenov intervju za danske medije, ko god da je, najblaže rečeno nije uradio posao kako treba. Svakodnevno sam u kontaktu sa njim, Lase uopšte nije rekao ono što se ovde kod nas piše, naprotiv. Kažu u naslovu da je rekao kako reprezentacija BiH nije imala fizioterapeuta i doktora, a on ne da nije rekao to, već je izjavio da su fizioterapeut i doktor odradili odličan posao! Međutim, nevješta upotreba, pretpostavljam „Google translate“ – a dovela je do ove situacije koja ne može biti besmislenija. Također ona priča o torbama, u mojima očima to je zaista nepotrebno. Ponavljam, šteta što se ta pažnja nije usmjerila ka onima koji je zaslužuju, a to su ovi momci koji punim srcem dolaze da se bore kao lavovi za dres sa nacionalnim grbom. To je divna grupa ljudi koja zaslužuje nemjerljivo bolji tretman u medijima. Da li su bile dvije ili tri torbe, da li je Lase rekao da nije bilo fizioterapeuta, a pritom je čovjek izričito rekao da su fizio i doktor, poslije dobijanja suplemenata od danskih firmi, odradili izvrstan posao. Dakle, nije mogao afirmativnije da govori, a u naslovima kod nas to izgleda sasvim drugačije – rezigniran je Šuman.
Umičević tvrdi kako ste se sjetili da vam za put u Norvešku treba doktor pred sam put.
-Apsurdno je uopšte pričati o tome da nam treba doktor, kao da se to ne podrazumijeva – uz smijeh odgovara Šuman, i nastavlja:
-Naravno, pričali smo o svemu što nam je potrebno. Mi smo zajedno od 23. decembra, bilo je tu mnogo posla, pričali smo da su nam potrebni i maseri. Međutim, zbog finansijske situacije, nije bilo mogućnosti da se angažuje ni vrhunski doktor. Prilikom dobijanja određenog novca od vlade iz kantona Sarajevo, stvorili su se uslovi da doktor može da dođe, tako da nam se on pridružio tek na Evropskom prvenstvu, jer smo tada dobili novac kojim bi ga platili. To je jednostavno i jasno.
-Prvi dio priprema – od 23. do 3o. decembra u Sarajevu, a potom od 2. do 8. januara u Poreču, imali smo na raspolaganju samo fizioterapeuta. Novac za doktora smo dobili tek tokom dijela priprema u Poreču, 7,8. ili 9-og, pred sam odlazak u Norvešku. Od tog novca smo mogli da pozovemo i priuštimo sebi i doktora. On je došao, olakšao rad fizioterapeutu, odnosno pomogao da naši momci imaju adekvatan tretman.
Pojavljuje se i izjava predsednika UO Umičevića da će se lično postarati da Boesen ne bude više dio reprezentacije, a da ni vaš status nije baš stabilan…
-Ja znam zašto sam tu gdje sam, i znam da je Lase odradio odličan posao. Svjestan sam da ima puno i medijskih zloupotreba koje nam prave probleme, a to je posljednje što nam treba. Mislim da je ekipa koja čini stručni štab donijela drugu dimenziju što se tiče sportskog dijela. Moja vizija rada je ista kao i 2016. kada sam postao selektor, i ja od nje ne odstupam. Vidjećemo šta će se desiti, sve je to sport, niko nije nezamjenljiv. Imam ugovor do 2020, i ambicija mi je da ga odradim do kraja i završim misiju koju sam započeo. Osjećam se odlično sa ovim momcima, mislim da smo dobro radili i da ćemo dobro raditi i ubuduće. Planiram da oplemenim sastav do početka pretkvalifikacija za SP nekim novim momcima za koje sam ubijeđen da su budućnost nacionalnog tima. Među njima će se naći jedan, ali možda i dva pivotmena, pošto se Toromanović oprostio od reprezentacije. Prije svega toga, očekuje nas kompletna i detaljna analiza učinjenog na Evropskom prvenstvu – najavljuje Šuman za kraj razgovora..
