Adriano je igrao fenomenalan fudbal. Zablistao je u Parmi, najbolje dane proveo je u Interu i mnogi su ga početkom ovog stoljeća smatrali za jednog od najboljih na svijetu.
Međutim, ovisnost o alkoholu i problemi u glavi bili su jači. Teško ga je pogodila smrt oca zbog koje je počeo konstantno piti 2005. godine.
Pokušao se oporaviti. Činilo se kako je na dobrom putu da se vrati, ali je šest godina kasnije došla teška povreda Ahilove pete. Adriano tvrdi kako je tada znao da više nema šta tražiti u fudbalu.
"Kada sam 2011. godine potrgao Ahilovu petu znao sam da je za mene karijera gotova. Možeš ti napraviti operaciju, proći kroz dug period rehabilitacije, ali nikad više ne možeš biti isti. Moja eksplozivnost je nestala, moj balans je nestao. S*anje, još uvijek šepam. Još uvijek imam rupu u nožnom zglobu", rekao je Adriano i ovu situaciju je usporedio s onom kada mu je otac umro, što ga je dovelo do same ivice. Postao je ovisan o alkoholu.
