Obilne zimske kiše zahvatile su Gazu, potopile šatore i poplavile neka područja, dok je šef UN-ove agencije za palestinske izbjeglice opisao pogoršanje uslova u obalnom pojasu kao “živi pakao”.
Usred sve veće nestašice hrane, širenja talasa zaraznih bolesti i skorog kolapsa zdravstvenog sistema Gaze, zimska oluja je velika područja pretvorila u blato i potopila mnoge od onih koji su spavali u improvizovanim plastičnim šatorima.
Humanitarna situacija koja se brzo pogoršava dolazi kada je izraelski zračni i kopneni rat – nakon napada Hamasa 7. oktobra – protjerao gotovo 85% stanovništva Gaze iz njihovih domova.
Među onima koji su uhvaćeni na otvorenom bio je i Amin Edvan, koji je kampovao sa hiljadama drugih na teritoriji bolnice mučenika al-Aksa u centralnoj Gazi, koji je rekao da njegova porodica nije mogla da spava.“Kišnica je procurila u šator. Nismo mogli spavati. Pokušali smo da pronađemo najlonske navlake, ali nismo uspjeli da ih nađemo pa smo pribjegli kamenju i pijesku kako bismo spriječili kišu”, rekao je on, prenosi Guardian.
U šatorskom kampu u Rafi, koji se nalazi na pješčanom terenu posutom smećem, ljudi su pokušavali da se oporave od užasne noći, noseći kante pijeska da prekriju lokve unutar ili neposredno ispred svojih šatora, i vješajući mokru odjeću.
Neke porodice imaju odgovarajuće šatore, ali druge se zadovoljavaju ceradama ili tankom, providnom plastikom napravljenom da zaštiti robu, a ne da pruži sklonište ljudima. Mnogi šatori nemaju podlogu, pa su ljudi proveli noć skupljajući se na mokrom pijesku.
“Šator je pocijepan i voda je prodrijela unutra. Bili smo pod vodom”, rekao je Ramadan Mohadad, sredoviječni muškarac koji je pokušavao da popravi porodično sklonište napravljeno od traka šperploče i tanke plastične ploče.
Mohadadova bijela majica sa prugama imala je velike mokre mrlje oko kragne i na oba ramena. “Pokušali smo koliko smo mogli da se zaštitimo kako voda ne bi prošla, ali je kiša ušla… Ova plastika ne štiti ljude koji spavaju ispod nje”, rekao je.
Na plastičnim skloništima drugih porodica su bile vidljive pukotine, a na nekima su se nalazile lokve unutra. Jedna porodica je na ulazu postavila cementni blok koji je služio kao neka vrsta brane, kao i manje cigle unutra koje su ličile na odskočno kamenje.Na drugom mjestu, kratki dio video snimka koji je podijelio novinar Al Jazeere prikazuje tinejdžera kako hoda u prljavoj vodi do koljena u izbjegličkom kampu Jabalia dok nosi tijelo u omotu, za koje se tvrdi da je jedan od njegove braće i sestara.
Opisujući situaciju u Gazi, Philippe Lazzarini, šef palestinske agencije UN-a za izbjeglice (UNRWA), rekao je na sastanku globalnog foruma UN-a za izbjeglice u Ženevi da je svjedočio “paklu na zemlji”.
Ljudi na palestinskoj teritoriji bili su “suočeni s najmračnijim poglavljem svoje historije od 1948. godine, a to je bila bolna historija”, rekao je on nakon svog trećeg nedavnog putovanja tamo.
“Većina stanovništva Gaze prisilno je raseljena, uglavnom u južni dio pojasa. Rafah sada ugošćuje više od milion ljudi. Nekada je bio dom za 280.000 ljudi”, rekao je Lazzarini. “Nedostaje infrastruktura i resursi za podršku takvoj populaciji. Unutar naših skladišta porodice žive u malim prostorima koji su odvojeni ćebadima okačenim na tanke drvene konstrukcije. Na otvorenom, posvuda su se pojavila slabašna skloništa. Rafah je postao zajednica sa šatorima.”
Opisao je kako je vidio ljude kako zaustavljaju kamion pomoći i jedu hranu koja se nalazila unutra u očaju dok su stajali na ulici.
“Prostor oko zgrada UNRWA-e prepun je skloništa i očajnih, gladnih ljudi. Pomoć više ne može stići do onih koji nisu mogli krenuti na jug. Nema više hrane za kupovinu, čak ni za one koji mogu da plate. U prodavnicama su police prazne”, rekao je.
