Pjesma "Igra bez granica", koju je tragično preminuli Toše Proeski otpjevao samo nekoliko mjeseci prije smrti, bila je pjesma koja je definitivno obilježila karijeru ovoga makedonskog slavuja.
Iako su mnogi pokušavali objasniti skrivene poruke u njoj, misleći kako opisuje život pjevača, istina je da pjesma uopće nije bila namijenjena mladom pjevaču.
"To je pjesma koju sam napisao prije nego što sam i upoznao Proeskog. Jednu ili dvije godine prije nego ju je Toše otpjevao, sreo sam producenta Nikšu Bratoša, koji je sarađivao i Tošom, i rekao mu kako imam pjesmu koju ne želim dati nikome, već je želim otpjevati sam premda je upropastio, ali da mi besplatno pomogne da je sredim. Pitao je kako se zove, rekao sam mu Igra bez granica i on je pristao odmah", priča Miroslav Drljača Rus, autor pjesme.
Dobro jutro, uz našeg legendarnog Tošeta:
Da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi, bez starih drugova
I ovih nakaza, što su me stalno pratile.
Da te bar mogu poljubiti
Bez loših sjećanja, na hladna proljeća
Bez slike stradanja
što se baš na nas zaljepe.
Jer moj je život, igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica,
Na kojim ništa ne piše.
Moj je život, vječito padanje
Kad zbrojim poraze, ništa ne ostane
Samo još vučem navike, sve na tome ostane.
Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donijeti
Pa te poljubiti, al' toga nema i ne postoji.
Da se bar mogu zaljubiti, u malu seljanku, na nekom proplanku
Gore u svemiru, tako da dolje ne vidim.
Jer moj je život, igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica,
Na kojim ništa ne piše.
Moj je život, vječito padanje
Kad zbrojim poraze, ništa ne ostane
Samo još vučem navike, (samo još vučem navike)
I sve na tome ostane.
Jer moj je život, igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica,
Na kojim ništa ne piše (na kojim ništa ne piše).
Moj je žvot, vječito padanje
Kad zbrojim poraze, ništa ne ostane
Samo još vucem navike (samo jos vucem navike)
I sve na tome ostane.
