I svi auti, kamioni,
Motocikli i kotači
Ne pomažu, jer ih goni
Naša noga, takmac jači.
Ivan Goran Kovačić
Piše: Rasim BELKO
Bosna i Hercegovina mora putem državnih institucija za provođenje zakona odlučno spriječiti okupaciju teritorije Bbosne i Hercegovine od strane Srbije. U suprotnom radi se o klasičnoj kapitulaciji države pred drskim nasrtajem Srbije na suverenitet i teritorijalni integritet BiH.
Napisao je ovo profesor Enver Išerić povodom najave da će 17. maja biti položen kamen temeljac za hidroelektranu Buk Bijela na rijeci Drini, a tom činu prisustvovat će premijerka države okupatora Ana Brnabić.
Uz najavu jedne, Brnabić je istakla nadu da će i druga okupaciono agresijska aktivnost uskoro biti pokrenuta, a riječ je o srbijanskoj gradnji aerodroma u Trebinju. Da nisu odustali od SANU-a i podjele BiH jasno je i laiku koji ne čita vijesti. Međutim, činjenica je da ne postoji skoro nikakav otpor, a kamo li službena i žestoka reakcija institucija.
Pitam se šta je sljedeće, hoće li nam sljedeće biti gradnja tvornice tenkova i topova, kojima će prekucati bosanskohercegovačku zemlju i poništiti njenu državnost. Da ne volim ovu državu više od života rekao bih da bi to bilo i poželjno, da konačno maknu kvislinške strukture lažnih patriota iz institucija države koja je nezavisnost i suverenitet krvlju i životima plaćala decenijama, a ponajviše tokom agresije nakon proglašenja nezavisnosti.
No, kako je svugdje normalno da je država iznad svih nas i da bi nam trebala biti sveti cilj i po religiji i po časti, moralu, ali i potrebi za normalnim i uređenim sistemom života, mišljenja sam da bi konačno morala biti oformljena kritična masa intelekta, politike i civilnog društva, koja bi odbranu Bosne i Hercegovine od ovakvih ataka pokrenula s mrtve tačke.
Jer, kako to često ističe stručnjak za ustavno pravo i dobar poznavalac ove materije Muharem Cero, ratovi se vode za zemlju, za grunt. Nastavimo li ovako uskoro ćemo mirnim putem taj grunt prepustiti državi koja je svesrdno pomogla genocid i sve druge zločine koje smo preživjeli.
Nastavimo li se praviti blesavi, a takvi smo od kako smo odbranili nezavisnu BiH, balkanski kurdi bit će svi Bosanci i Hercegovci koji ne žele trpiti velikosrpski zulum. Budemo li mislili da je opstojnost države bitno pitanje za nekog prolaznog američkog sekretara ili birokratu iz Brisela, naše kuće bit će spomenici beščašću, a naša djeca izbjeglice.
Jer, dok se snage koje verbalno žele nezavisnu, suverenu i jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu bave zadrugom od Vlade KS i pokušajima onih drugih da se u tu zadrugu vrate, država je u nikad većoj opasnosti.
Prisvoji li Srbija Drinu danas, prisvojit će za 5, 10 godina i granicu i državu i našu imovinu. Nesporno je da su institucije Bosne i Hercegovine opterećene svakojakim kvislinškim šljamom, koji debelo plaća svojim novecm, dok taj šljam istovremeno podriva svaku poru njenog državničkog bića.
Stoga bih prije svega trebalo prozvati umorni i u duboki san utonuli intelekt Bosne i Hercegovine, onaj koji se zalaže za BiH, da svojim znanjem i snagom autoriteta pokrene priču o odbrani domovine od sada već vidljive teritorijalne agresije na BiH.
Predugo se Akademija nauka BiH drži po strani najvećeg broja dešavanja unutar Bosne i Hercegovine, a trebala bi i morala biti pokretačka misao za otopr agresoru i njegovim planovima. I ne samo članovi ANU, već svi intelektualci koji bivstvuju u Bosni i Hercegovini. Pameti nam fali, raspametile su nas političke hulje i kukavice s naše i zvijeri s one, agresorske strane.
Stoga bi intelekt progresivnih i državničkih razmišljanja morao spremiti svojevrsni svebosanskohercegovački skup na kojem bi se iskristalizirale smjernice budućeg djelovanja politike koja se naziva probosanskom.
Istovremeno, ta probosanska politika morala bi odbiti svaki budući pokušaj derogiranja državnih institucija, dolazio on od stranaca ili predstavnika agresorskih politika u državnim tijelima. Te snage bi morale odbiti buduće prijedloge za sastajanja po kafanama, restoranima, baštama i vinogradima. Jer, državnička politika vodi se pod zastavom i grbom Bosne i Hercegovine, u Parlamentu međunarodno priznate države.
S druge strane, vrijeme je da se osvijeste i oni koji se busaju u patriotska oslobodilačka prsa, osnovano ili ne, i da prestanu domoljubljem pucati u prazno dok ključne pozicije sistema prepuštaju onima koji državu ruše. Predugo i previše to traje, pa je vrijeme da takav pristup promijene ili odu.
Istovremeno, oni iz opozicije koji baljezgaju svakojake gluposti morali bi se pobrinuti da u reformama koje nam skoro slijede bude osigurano i zakovano da niko ko negira državu Bosnu i Hercegovinu ne može više obnašati niti jednu jedinu poziciju unutar institucija. Prevashodno mislim na izborni zakon kroz koji se mora zabraniti kvislinzima i poltronima hegemonističkih politika da se kandiduju, a kamo li budu birani na najviše pozicije.
I pošto predugo poznajem opoziciju među probosanskim snagama znam im odgovor - malo ih je jer ih građani nisu birali. Ali, to je samo jedan od dokaza da nas i vlast i opozicija lažu dok pune džepove na račun države koja polako nestaje. Gospodo opozicionari ova država ima jednu silu, jednu snagu koju još niko nije upotrijebio. Ima građane i narode spremne izaći na ulicu i tražiti patriotsku politiku u odbrani BiH. Samo ih treba potaknuti, pokrenuti i dovesti pred ključne državne i međunarodne institucije.
Sve ostalo je vodu vari vodu hladi. A ne bude li Bosne tada neće biti ni nas. I zapamtite još jednom. Ovu državu su kroz sve bitke i ratove branili njeni ljudi predvođeni njenim narodima. Nikad je nisu odbranili non paperi i replike, Briseli, Washingtoni, Moskve i Ankare.
Vrijeme je da pokažete ono na m, svi vi, izabrani i koji se nadate izboru, u vlasti i opoziciji. Vrijeme je da patriotski bh. front stane i postane jedna i jedinstvena snaga u odbrani države.
VRIJEME JE!!!
