Prema mnogim istraživanjima, hodalica, umjesto da ubrza razvoj djetetove motorike, puzanje i na kraju hodanje, ima upravo suprotan učinak. Djeca koja su koristila hodalicu propužu i prohodaju u prosjeku mjesec kasnije od svojih vršnjaka.
Razlog je vrlo logičan. Dijete se u hodalici opusti jer brzo osjeti da ga ona uvijek dočeka kako god se ono odgurnulo ili u koju god stranu se bacilo. Nakon toga, i kad nije u hodalici, nastavlja s nekontroliranim i naglim pokretima, posrće, nema osjećaj za ravnotežu, pada, ozljeđuje se te automatski teže i kasnije prohoda. Uz to, dok je u hodalici, dijete pod dodiruje samo prstićima i tako se odguruje. Kako su stopala još uvijek nerazvijena, a formiranje niti smještanje kostiju nije završeno, stopala se postupno svijaju i deformiraju.
U hodalici je dijete mobilno i brzo. Često se događa da pojuri i udari u namještaj, padne niz stepenice ili dosegne predmete koje van hodalice ne može dohvatiti. Povrede su češće što dijete više vremena provodi u hodalici. Zato bi je trebalo koristiti samo i isključivo kao povremeno rješenje.
