U novogodišnjoj noći, u naselju Varda u Kaknju odvijala se nezapamćena drama, saznaje “Dnevni avaz”.Staricu Hasiju Čeliković (81), koja je bila sama u kući, napala su dvojica mlađih muškaraca.
Pretukli su je, s ušiju joj strgnuli dvije naušnice, skinuli prsten s ruke, ogrlicu s vrata i ukrali 20 maraka!
Od te noći nana Hasija nema sna. Niti se smije vratiti svojoj kući, niti smije zaspati, iako je sada na sigurnom, kod kćerke u mjestu Brus. Ona je za „Avaz“ prepričala svoju borbu s kriminalcima, ološima.
Zlato i pare
Do 12.30 sati sam sjedila, izašla sam da zaključam i vjerovatno sam ostavila otključana vrata. I ja sam zaspala, televizor je ostao uključen. Za koliko sam vremena ja zaspala, ne znam. Šta je mene probudilo, da li kada su oni ušli na vrata, ni to se ne sjećam, jer ne čujem dobro. Spavala sam i, ovako kako sam ustala, vidim pravo u mraku dvoje stoji. Bijela su mi vrata i vidim da ih je dvoje. Ja sam povikala „ko je to“, a oni ništa nisu rekli, odmah su mi prišli i počeli me udarati! Jedan me uhvatio za vrat i počeli su vikati: „Daj zlato, daj pare!“ Drugi me udarao šakama, jedan me pritiskao – prisjeća se Hasija Čeliković.
Kaže da su imali nož ili čakiju.
Govorili su mi „daj zlato, daj pare“, ja sam samo govorila da nemam. Otimala sam se koliko sam mogla. Onda su mi vidjeli prsten na ruci, pa su mi onda ogrlicu otrgli s vrata, naušnicu jednu su mi strgnuli… Ovome drugom je rekao da on drugu naušnicu skine i on je skinuo. Ne znam je li ga pozvao imenom jer ne čujem dobro – govori u potresnoj ispovijesti za „Avaz“ nana Hasija.
Nakon toga, koliko se sjeća, podigli su je s poda i bacili iza trpezarijskog stola.
Dozivala pomoć
Pala sam i plačući dozivala „u pomoć, Ibro, Ibro“, a Ibro mi je pastorak. I, eto, koliko sam ja bila pri svijesti, pobjegli su kada sam ja zavikala „Ibro, Ibro“. Ne znam ni sama kako sam ustala, upalila svjetlo i sjela na kauč. Uzela sam telefon, druge naočale i našla Ibrin broj te ga nazvala. Nije se odmah javio, kasnije je on mene zvao, pitao šta je bilo. Rekla sam mu da su me napali i on je odmah došao, ali je već sve bilo gotovo – govori Hasija Čeliković.
Ibro je, kaže, pozvao policiju.
Došla su njih četvorica i rekli su mi: „Nano, hajde s nama u bolnicu.“ I stavili su me u kola, odvezli u bolnicu, u Hitnu, pa za Zenicu. U Zenici su me slikali, ostavili me da se malo oporavim. Kćerka mi je došla, oni su rekli da ostanem do 12 da vide hoću li biti dobro. Tek je sutra meni izbacilo povrede. Bilo mi je modro po leđima, bilo me samo strah da mi rebra nisu napukla jer me boli i ne mogu da ležim, imam velike bolove – govori nam Hasija Čeliković.
Rane će, kaže, zacijeliti, ali strah ostaje do kraja života.
Ne smijem se vratiti kući
Nana Hasija nam je ispričala da se boji vratiti u tu kuću.
Ne popušta me strah, ne smijem se vratiti kući. Nikad više nisam ušla u kuću niti smijem. Trenutno sam kod kćerke. Trebam u ponedjeljak opet ići hirurgu. Ne daju mi da idem dolje, ali i ne smijem. Sve je to još razbacano po kući. Ja se bojim, jer sam fasovala – dodaje Hasija Čeliković.
Sve je prijavljeno policiji koja provodi istragu i intenzivno radi na pronalasku napadača na staricu Hasiju Čeliković.
