Bismillahi! Prvi znak da je srce zdravo i da voli Uzvišenog Gospodara je da Ga se često sjeća, jer su srca kao lonci, a jezici kao kutljače.
Dakle, jezik vadi ono što je u srcu, slatko ili gorko bilo. Kada je srce puno ljubavi prema Uzvišenom Gospodaru, jezik se mora pokretati i spominjati ga i obrnuto kad je srce puno nečega drugog: nevjerstva, raskalašenosti i neposlušnosti, jezik se da na ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, bestidnost i vulgarnost.
Onaj ko iskreno voli na ovom svijetu ne nalazi slasti i ni jedan treptaj oko ne zaboravlja da se Allaha sjeća. Onaj ko iskreno voli je pismonoša srca koje voljenog često spominje i na sve moguće načine ustrajno i žarko nastoji zadobiti Njegovo zadovoljstvo. Spominjanje voljenog u nevolji je također znak ljubavi.
I dok se u borbi za post i namaz daju olakšice (post da se naposti a namaz skrati) Uzviseni Allahnaređuje da se Njegovo ime što vise spominje :
“O vjernici kad se sa kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestalno Allaha spominjite da biste postigli ono što želite” (Prijevod značenja, El-Enfal, 45)
U znake zdrava srca spada i to što ono ne prestaje svome sahibiji naređivati da se pokajanjem obrati Allahu i sa Njim poveže vezom ljubavi, kakva samo može biti između zaljubljenog i voljenog, bez čijeg zadovoljstva, blizine i prisnosti nema života, spasa, blizine, uživanja ni radosti. Ono se sa Njim sigurnim osjeća, uz Njega smiraj nalazi, kod Njega se sklanja, Njemu se raduje, na Njega se oslanja, u Njega se pouzdava, od Njega se nada i Njega se boji. Njegovo spominjanje mu je hrana i oprema, a ljubav prema Njemu i čežnja za njim život, slast, uživanje i radost. Obaziranje na drugog i vezanje sa drugim mu je bolest, a povratak Njemu je lijek. Zato se srce kad upozna svog Gospodara – kod Njega smiri, osjeća sigurnim, oslobodi nemira i zabrinutosti i riječi siromaštva a u srcu postoji takvosiromaštvo koje niko osim Allaha ne može skloniti.
U znake zdrava srca spada i to da se tijelo u služenju zamori, a da to srcu ne dojadi. Tako je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, znao toliko dugo klanjati da bi mu noge otekle. Onima koji su ga na to upozoravali, samo je odgovarao: “Pa zar neću biti zahvalan rob?!”
Jahja b.Mu’az je rekao .”Ko se raduje da služi Allahu, sve se drugo raduje da služi njemu, a čije se oko raduje da vidi Allaha, oči svih drugih se raduju da vide njega.”
Ibn Mes’ud je jednom čovjeku rekao:”Liječi svoje srce, jer Allah želi zdrava srca Svojih robova!”Allahtraži da robovi očiste svoja srca, a čistoća srca je da se ono ispuni ljubavlju prema Allahu, jer ko voli Allaha voli Mu i služiti. Takvom robu je ljubav prema Allahu opskrba za srce i hrana za dušu.
U znak zdrava srca spada i to da njegov sahibija čezne za služenjem svoga Gospodara i žudi višenego što gladan žudi za jelom. Kad čovjek – ustrajnom pokornošću-okusi slast saobraćanja saUzvišenim Allahom, on pokornost zavoli i bez nje više ne može. Na drugoj strani kad čovjek vidi da je nepokoran Uzvišenom Allahu stisne mu se u grudima i u sebi osjeća nešto što ga tjera da Mu se pokori. Na pokornost i ljubav prema Allahu Uzvišenom navikavaju se bogobojazni pa su prema svemu drugom osjećali odvratnost. Zato je neposlušnost – kada bi ih prokletnik pokušao navratiti pored njih prolazila stidljivo pa je nisu ni primjećivali.
U znake zdravog srca spada i to što se kad stane na namaz rastereti briga za ovim svijetom. On u namazu nalazi zadovoljstvo i uživanje i teško mu pada kad ga mora završiti. U tom smislu Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je da mu je vrhunac radosti dat u namazu.
U znake zdrava srca spada i to da mu je zalivije u nepokornosti izgubljena vremena, više nego škrtici imetka jer su udisaji čovjekovo najveće bogastvo budući da je svaki njegov udisaj dio njegovog života i skupocjeno zrno na niski bisera za koje može kupiti za sva vremena neiscrpnu riznicu. Zato gubljenje vremena i njegovo tračenje i trošenje u ono što donosi propast, sebi mogu dopustiti samo najmaloumniji i najgluplji ljudi. Tirmizi u svojoj zbirci hadisa bilježi hadis: “Ko kaže :’Neka je slava i hvala Allahu Svevišnjem’-zasadi mu se palma u Džennetu.”
Pogledaj onog ko sate u dangubi provodi koliko samo palmi izgubi.
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao: “Učite Kur’an jer ćete za njegovo učenje bitinagrađeni. Ta, ja ne kažem da su: elif – lam – mim jedno slovo nego je ‘elif’ deset, ‘lam ‘deset i ‘mim’ deset.”
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je također rekao: “Ko u jednom danu dobrovoljno klanja dvanaest rekata Allah će mu u Džennetu sagraditi kuću.”
Prema tome zdravo srce je ono koje gore navedene riječi prihvati kako treba, koje svo svoje vrijeme popuni pokornošću Allahu Uzvišenom i koje štedi da svoje vrijeme ne troši u nepokornosti prema Gospodaru tako da je na svom vremenu škrtiji od najveće škrtice na imetku.
U znake zdrava srca spada i to da vodi računa o valjanosti svojih djela više nego o samim djelima jer smisao nije u mnoštvu djela nego u njihovoj valjanosti i čuvanju od onoga što ih kvari. Sve ovo, kako bi težilo iskrenosti, pratilo svaki svoj postupak, zapažalo svoje obasipanje Allahovom milošću dok to čini i uviđalo nedosljednost uizvršavnju svojih obaveza prema Uzvišenom Allahu. Ono nadalje pazi da pred svojim Gospodarema zatim prema ljudima ne ističe svoju zaslugu za navedeno kako se ne bi uobrazilo i nadmeno postalošto bi njegova djela koja se u očima drugih čine dobrim moglo učiniti bliže lošim nego dobrim.
U znake zdrava srca spada to da se – ako propusti koju neobaveznu dovu koju svakodnevno redovnouči ili kakav drugi vid pobožnosti – rastuži više nego pohlepni kad izgubi porodicu i imetak, jer zna da je to nenadoknadiv gubitak na onom svijetu i jer je svjesno da gubitak ovog naspram onog svijeta nijeništa, budući da će sva dobra ovog svijeta prije ili poslije nestati a da ono što je kod Allah ne prolazi nikad i ne nestaje jer Uzvišeni Allah kaže:
“Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je.” (Prijevod značenja, En-Nahl, 96)
Kad bi jedan trgovac – nakupac propustio priliku da jedan dinar obrne i u istom danu na njemu zaradi dvadeset sedam dinara i to u svome mjestu, od žalosti bi se izujedao za prste. Onome ko propuštapriliku da klanja u džematu gdje je namaz za dvadest i sedam puta vrijedniji od zasebno obavljenog namaza, to što ga to uopće ne boli najbolji je znak da mu je srce bolesno. Drugim riječimaprikazivanje u očima Allahovih zapovijedi i zabrana velikim, znak su zdrava srca i ljubavi premaUzvišenom Allahu.
U znake zdrava srca spada i to da čovjek sve svoje preokupacije usmjeri na jedno – pokornostUzvišenom Gospodaru, jer ono što čovjeka pokreće iznutra nije ništa drugo do ljubav premaUzvišenom Allahu i želja da vidi Njegovo Plemenito Lice kao što veli Uzvišeni:
“…..ne očekujući da mu se sa zahvalnošću uzvrati, već jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevišnjega stekao.” (Prijevod značenja, El-Lejl, 18-19)
U jednoj predaji stoji da je ‘Ali b. Ebi Talib, radijAllahu anhu, rekao:”Ko se zabavi svojom vjerom, Allah će ga poštediti brige za dunjalukom, ko lijepo izgradi svoju nutrinu Allah će mu dati lijepuvanjštinu. Ko izgradi lijep odnos između sebe i svoga Gospodara Allah će mu dati lijepe odnose sa drugima.”
Kad se u nekom poslu čovjek ogriješi Allah ga stavi na iskušenje brigama.
U znake zdrava srca spada i to da su mu Allahov govor i govor o Allahu najdraži od svega, kao što se od Ibn Mesuda prenosi da je rekao:”Ko hoće znati da li voli Allaha neka se provjeri sa Kur’anom, pa ako se ispostavi da voli Kur’an onda voli i Allaha, jer je Kur’an Allahov govor.”
Osman, radijAllahu anhu, je govorio:”Da su vam srca zdrava ne bi se zasitili govora svoga Gospodara.”
Ovo su bili znaci zdrava srca. To su ujedno i znaci ljubavi prema Uzvišenom Gospodaru, jer čistoćasrca se ogleda u njegovoj ispunjenosti ljubavlju prema Onome Koji zna tajne i oprašta grijehe. Bez toga nema njihove čistoće. Kao što bi se nebesa i zemlja poremetili da njima upravljaju drugi bogovi a ne Allah, tako bi se srca robova poremetila da njima upravljaju drugi bogovi a ne Allah i ne bi se mogla očistiti dok se ponovo ne bi vratila robovanju svome Gospodaru i dok ne bi Njega zavoljela. Oko je stvoreno da gleda, uho da sluša a srce da voli Uzvišenog Allaha i da Mu robuje. Ono samo tako može biti sretno i smireno, jer ako zavoli nekog drugog osim svoga Gospodara i za nekog se drugog veže tada ga čekaju: propast, nesreća, brige i jadi. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao: “Propao je rob dinara! Propao je rob dirhema!Propao je rob (crnoporubljenog )ogrtača! Propao je rob kadife! Propao je i izopačio se i kad se ubode, pa trn ne izvadi!”
Kad srce izgubi funkciju ljubavi i robovanja prema Uzvišenom Allahu, teže mu je nego oku kad izgubi vid ili uhu kad izgubi sluh. Zato srce i jeste prevrtljivo, nesretno, zabrinuto, jadno i žalosno sve dok ne upozna svoga Uzvišenog Gospodara, a kad upozna svoga Gospodara sa Njim sretno postane i mimo Njega druge ne voli, ne spominje i ne služi. Sreća na ovom i budućem svijetu zavisi od čistoćesrca, a nesreća o njegovoj pokvarenosti.
Molimo Uzvišenog Allaha da nam iz svoje milosti podari zdrava i čista srca i čestitu narav. Allah na pravi put upućuje koga On hoće.
Autor: Ahmed Ferid
Iz knjige: Bistro more pobožnosti i suptilnosti
