Slomljeno srce jednog čovjeka, bolan rastanak, crnokosa ljepotica i let avionom. To su dominantne slike u, sada već kultnoj, pjesmi “Zbog jedne divne crne žene” Krunoslava Kiće Slabinca. Pjesma je objavljena na istoimenoj singl ploči iz 1972. godine, uz koju se našla i pjesma “Sviraj, Svirče.” Ova elegija Kiće Slabinca je proglašena za najbolju baladu ikad napisanu i ispjevanu. Slabinac je i autor stihova.
Romantična priča koja stoji u pozadini pjesme je istinita. Kićo Slabinac je boravio u Americi na turneji gdje je upoznao crnokosu ljepoticu, koja mu je nepovratno uzela srce. Tog fatalnog susreta slavni pjevač se prisjetio riječima:
– Odletio sam u Njujork na turneju i tamo stjecajem okolnosti upoznao divnu crnokosu djevojku. Zaljubio sam se kao dječak. I kao uvijek u našoj profesiji, dolazi ono najteže. Odlazak. Ne znam jesu li to već godine, ili sam po naravi takav, ali sam u avionu strahovito patio. U toj srebrnoj ptici svi su se oduševljavali izlaskom sunca, a ja sam sjedio tužan i sam… Tu sam napisao tekst, a kompozicija mi je već polagano sjela u uho… U Zagrebu sam je dovršio, a zatim snimio na ploču. Postala je tražena jer je iskrena i napisana u jednom dahu.
Ta fatalna ljepotica se zove Mirjana Antonović. Interesantno je i da je bila u vezi sa još jednim velikanom estradnog neba – Miroslavom Ilićem. Očigledno da posjeduje neku harizmu kojoj pjevači ne mogu da odole.
Motiv kojim pjesma počinje, izlazak sunca, umjesto očekivane energije, nade i veselja donosi sliku melanholičnog stanja duha, rezigniranosti i klonuća duše. Nema onog poleta kojim svitanje čovjeka nadahnjuje. Umjesto toga dominira krah zbog neminovnog rastanka. Taj motiv se provlači kroz cijelu pjesmu. Ljubav se rodila, te je sasječena u korijenu. Umjesto da čovjek duhom leti kroz oblake, on nebo para u ptici srebrnih krila, koja leti na relaciji Nju Jork – Zagreb.
Lični doživljaj pretočen u stihove. Iskustvo u ritmičko-melodijskoj cjelini. Patnja kroz simbole i pjesničke figure. To je osobenost ove pjesme. Iskustvo na sopstvenoj koži dijeli najbolje životne lekcije. U takvim situacijama umjetnik ima najveći polet i nadahnuće da stvara. To se desilo i Slabincu. Zbog toga je pjesma tako iskrena, jednostavna, pjevljiva. Zato što je napisana u dahu, nažalost u patnji, emotivno i lično. U tuđem iskustvu prepoznajemo sopstveno, pa pjesmu doživljavamo kao dio sopstvenog bića. Kao da je oduvijek sa nama. To i nije tako čudno, kada znamo da pjesma „Zbog jedne divne crne žene“ postoji bezmalo pola vijeka. Koliko li je ljubavi oplakano uz ove stihove?
