Žene imaju dvostruko veću vjerovatnoću za razvoj depresivnog stanja od muškaraca i ono se može javiti u bilo kom periodu života.
Neke promjene raspoloženja i depresivni osjećaji nastaju s normalnim hormonskim promjenama. Ali same hormonalne promjene ne izazivaju depresiju.
Ostali biološki faktori, nasljedne osobine i lične životne okolnosti i iskustva povezani su s većim rizikom od depresije.
Razlozi neravnomjerne raspodjele polova, kada je depresija u pitanju, nisu baš sasvim jasni, ali se smatra da su dijelom biološki, dijelom psihološki, a dijelom socio-kulturalni.
U poređenju s muškarcima, žene mogu imati jaču genetsku predispoziciju za razvoj depresije, jer su više izložene hormonalnom disbalansu. Ovo se posebno dešava tokom trudnoće, poslije nje i u menopauzi. Nije rijedak slučaj i da se dešava u ranijem periodu tokom puberteta.
Sa psihološke strane gledano, žene su "glasnije" od muškaraca, odnosno sklonije su tome da više razmišljaju o stvarima uopšte. To jeste dobro, ali i te kako stvara podlogu za razvoj depresije.
Suprotno tome, muškarci imaju veće vjerovatnoće da reaguju na teška vremena sa stoicizmom, ljutnjom ili zloupotrebom supstanci. Kada su odnosi u pitanju, žene su uglavnom te koje više ulažu u vezu, pa će ih problem u istoj više pogađati i lakše će upadati u depresivna stanja, pogotovo ako je problem nerješiv.
U socio-kulturalnom smislu žene su izložene većem stresu od muškaraca. One ne samo da će, u nekim slučajevima, morati da rade baš kao muškarci, već će se od nijh možda očekivati da snose teret u održavanju doma, odgajanju djece, brizi o starijim rođacima i trpljenju u svakom smislu.
Životni vijek žena je duži nego kod muškaraca. Duboka starost je često povezana sa strahom, usamljenošću, lošim fizičkim zdravljem i nesigurnošću, a samim tim i sa depresijom.
Kod žena se češće uspostavlja dijagnoza depresije, a razlog tome je njihova posjeta ljekaru i spremnost da razgovaraju o problemima i osjećanjima koja su posljedica istih.
Muškarci će se veoma rijetko, samoinicijativno obratiti stručnjaku, čak i kada su svjesni svih simptoma koji ukazuju na depresivno stanje.
Prema nedavno sprovedenim naučnim istraživanjima, glavni "krivac" za veću vjerovatnoću depresije kod žena u odnosu na muškarce, je testosteron.
Američki naučnici su podvrgli stresu grupu muških i grupu ženskih miševa da bi za to vrijeme posmatrali moždanu aktivnost kod ovih životinja.
Kod ženskih miševa je uočeno depresivno ponašanje i povećana aktivnost u dijelu hipokampusa koji se aktivira pod stresom i pod dejstvom emocija. Kod muških miševa, moždana aktivnost u pomenutom dijelu hipokampusa bila je znatno manja, a smatra se da je za ovaj zaštitni mehanizam zaslužan testosteron.