Kratak pregled dosadašnjih istraživanja utvrdio je da se prve tri godine dojenčad i mala djeca najbolje snalaze kod kuće. To im nosi najmanje stresa, manje bolesti i uzrokuje manje problema u ponašanju. Ipak, ova opcija nije uvijek svima dostupna, piše psihologinja Dona Matthews za Psychology Today.
Najopsežniju studiju na ovu temu do sada proveo je Nacionalni institut za zdravlje djece i ljudski razvoj (NICHD). U želji da istraže kako kvaliteta i kvantiteta skrbi o djeci te vrsta okruženja utječu na dugoročni razvoj djece, započeli su ovu studiju 1991. s više od 1000 dojenčadi iz različitih obitelji i lokacija diljem Sjedinjenih Američkih Država. Studija je razmatrala zdravlje, ponašanje i kognitivne sposobnosti djece tijekom sljedećih 15 godina.
Općenito, nalazi su pokazali da nije važna vrsta skrbi koju dijete ima, odnosno radi li se o roditeljima, baka servisu, dadilji ili vrtiću, već priroda njihovog iskustva kod kuće.
Djeca mlađa od tri godine najsretnija su kod kuće, nakon toga u vrtiću
"Bez obzira na oblik skrbi u ranom djetinjstvu, optimalne rezultate postižu djeca koja kod kuće doživljavaju toplinu, osjetljivost i prave vrste stimulacije. Naravno, nalazi imaju više nijansi. Kvaliteta okruženja, vrijeme provedeno bez roditeljske skrbi i dob djeteta čine razliku", navodi Matthews.
Očekivano, jezični, kognitivni i socijalni razvoj bio je bolji u visokokvalitetnim okruženjima, gdje su odrasli obučeni za odgoj djece.
"Statistički gledano, djeca koja provode više od 30 sati tjedno u nematerinskoj skrbi u prve četiri i pol godine života imaju više problema u ponašanju (agresija i nedostatak suradnje), kao i više lakših bolesti (poput bolesti gornjeg dišnog sustava i želučanih viroza). Ali utjecaj vrste okruženja razlikuje se ovisno o dobi. Uglavnom, djeca mlađa od tri godine doživljavaju manje stresa kada se o njima brine kod kuće. Nedavne studije pokazuju da je nakon toga vjerojatnije da će predškolske ustanove pružiti visokokvalitetno okruženje i dobro obučeno osoblje koje s vremenom dovodi do najboljih rezultata", ističe Matthews.
Roditelji ili baka servis
Neki roditelji imaju sreću da mogu raditi od kuće ili s partnerom dogovoriti različite smjene pa sami čuvaju djecu. Drugi se pak oslanjaju na bake i djedove.
Prednosti ovog tipa čuvanja su da provodite vrijeme s djetetom, sami donosite izbore koji se tiču odgoja i prehrane svog djeteta, a velika stavka je i da je ovakav režim besplatan. Prema Magnify Money, 2019. godine 1.5 posto roditelja ostajalo je kod kuće čuvati djecu, a 2021. njih čak 2.4 posto, što jasno pokazuje da je ovaj tip skrbi za djecu u porastu.
Negativne strane su što je odgovornost isključivo na vama te to može biti izazov ako nemate iskustva u razvoju djece ili ranom učenju. Nadalje, vaš primarni fokus je isključivo vaše dijete, a to može biti iscrpljujuće i morate biti dostupni 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, odgovoriti na sve djetetove potrebe.
Dadilja
Ako imate novca da svom djetetu priuštite dadilju, imate fleksibilnost, udobnost i kontrolu nad brigom i razvojem svog djeteta jer možete komunicirati svoje žele, potrebe i stil roditeljstva. Vaše dijete će dobiti pažnju jedan na jedan i imat će dosljednost i rutinu te jasan raspored.
Loše je što je takva skrb uglavnom najskuplja, a dijete će se manje socijalizirati nego što bi to bio slučaj da pohađa vrtić. Uz dadilju će dijete razviti snažnu povezanost s jednom osobom, ali dobiva znatno manje mogućnosti za društveni razvoj s drugim ljudima.
Vrtić
U vrtićima rade odgojitelji koji će djecu naučiti kako učinkovito rješavati probleme i sukobe, dijeliti i njegovati prijateljstva s vršnjacima. Sredstva za igru i obrazovanje u vrtićima su lako dostupna, a potiče se i razvoj kreativnosti. Mnogi vrtići djecu upoznaju sa znanošću, brojevima, slovima, riječima i bojama, što ih može bolje pripremiti za školu.
Ono što roditelje ponekad odvraća od vrtića je cijena, posebno ako je riječ o privatnim i vjerskim vrtićima ili obrtima za čuvanje djece. Također, djeca su više izložena klicama, zbog čega se češće razbolijevaju. Na kraju, trenutno vlada kriza zbog nedostatka mjesta u jaslicama i vrtićima, kao i zbog manjka odgojitelja na tržištu rada.
Zaključak
Prema istraživanjima koja je proučila psihologinja Matthews, zaključak je da je obitelj najvažnija. Za djetetov razvoj važni su topli, osjetljivi i angažirani roditelji koji će osigurati sigurno, stabilno i poticajno okruženje.
"Rješenje svake obitelji jedinstveno je za tu obitelj. Istraživanja podupiru roditelje u stvaranju najboljeg pristupa skrbi o djeci jer ono što je najbolje ovisi o osobnosti i potrebama svakog djeteta, kao i o potrebama roditelja i obitelji", kaže ona.
Psihologinja potiče roditelje da djeci uvijek pokušaju osigurati visokokvalitetnu skrb. Drugim riječima, to mogu biti i bake i djedovi ako su topli, osjetljivi i smireni.
"Kvaliteta čini razliku u društvenim, kognitivnim, zdravstvenim i emocionalnim ishodima. Do treće godine kod kuće je najbolje. Za djecu to znači manje stresa, manje problema u ponašanju, bolje zdravlje i više vremena provedenog s roditeljima i obitelji. Nakon treće godine vrtić ima mnoge prednosti", poručuje Matthews.
