Još 1968. godine Opel je razvio prototip automobila internog koda "1450" koji je zamišljen kao Kadett C, odnosno treća generacija popularnog kompakta. Međutim, uspjeh konkurentskog Ford Taunusa doveo je do promjene strategije.
Bob Lutz, šef kompanije iz Rüsselsheima naredio je inžinjerima da moraju kreirati potpuno novi automobil. Stoga je Opelov dizajner "Chuck" Jordan prepravio izgled studije i rođena je Opel Ascona, model nazvan po švajcarskoj komuni na jezeru Lago Maggiore u kantonu Ticino.
U Opelovoj paleti Ascona je zauzela mjesto između Kadetta i Rekorda, odnosno preuzela ulogu koju je do tada imala luksuzna verzija Kadetta B s oznakom "Olympia". Svjetska premijera 28. oktobra 1970. u Torinu pod sloganom "automobil tehničkog razuma" bila je simbolična najava decentnog nastupa novog automobila.
Svjetla reflektora bila su uperena u tehnički identičnu, 48 dana ranije predstavljenu Mantu, odgovor iz Rüsselsheima na Ford Capri, dok je Ascona stajala po strani mada su je krasile najbolje osobine Opela tog vremena – robusnost, izdržljivost, prostornost, pristupačna cijena od sedam hiljada maraka.
Opel Ascona A predstavljena je u karavanskoj 3-vratnoj verziji te kao limuzina sa dvoja ili četvero vrata.
Karavan sa oznakom "Voyage" smatra se prvim "Lifestyle" kombijem jednog njemačkog proizvođača. Naime, u prtljažni prostor mogli su se smjestiti mali gumeni čamac ili bicikl, a u press-tekstu su predstavnici Opela objašnjavali da sa Voyageom žele izaći u susret kamperima, ljubiteljima vodenih sportova, ribolovcima, lovcima...
Pored bazne verzije, kupci su mogli naručiti luksuzni (L) i sportski paket opreme (SR). Početkom 70-ih godina u luksuz su spadali "make-up" ogledalo, pepeljara i upaljač, kontrolna lampica za podignutu ručnu kočnicu, svjetlo za prtljažnik, časovnik...
SR verzija bila je bliža današnjim sportskim standardima, sa "šper-diferencijalom", sportskim volanom, obrtomjerom, drvenim furnirom instrument-table, hromiranim izduvnim cijevima, sportskim felgama, "vinil" krovom, halogenim farovima i maglenkama, desnim vanjskim ogledalom... Dodatno, Opel je ponudio i četiri specijalne edicije: Holiday, Plus, Sommer Bazar, Swinger.
Iz današnje perspektive podaci o agregatima snage između 60 i 90 "konja" izgledaju neubjedljivo, ali Ascona A nije bila "podmotorizirana" za svoje vrijeme. Najprije su lansirane 1,6 litarske verzije sa 68 i 80 KS, pri čemu je snažniji 16S (agregat sa višom kompresijom) automobilu težine nepunih hiljadu kilograma omogućavao maksimalnu brzinu od 155 km/h uz prosječnu potrošnju od 9,5 litara na 100 km.
U martu 1973. predstavljen je top-model 19S (90 KS) sa CIH motorom (Cam In Head: Opelova interpretacija bregaste osovine u glavi, koju pogoni lanac, ali stoji sa strane, pa ima i klackalice) preuzetim iz većih Opela, a četiri mjeseca kasnije i bazni "OHV-šipkaš" 12S sa 60 KS (preuzet iz Kadetta B).
Vremenom su motori dorađivani, a šlag na tortu bila je verzija sa "einspritz motorom" (102 KS) modelske 1975. Ascona je dijelila platformu sa Mantom, pa tako i prednji ovjes sa teleskopskim amortizerima, odnosno krutu osovinu nazad učvršćenu Panhard-polugom.
Charles "Chuck" M. Jordan, odgovoran za izgled Ascone, bio je jedan od najpoznatijih automobilskih dizajnera prošlog vijeka.
Rođen u Kaliforniji 1927. godine, nalazio se na platnom spisku General Motorsa (bio je i šef dizajna koncerna), i to objašnjava možda previše "amerikaniziran" izgled Ascone. No, daleko od toga da je bio nedopadljiv, naprotiv, skladan i sa izvjesnom dozom agresivnosti, pogotovo kod limuzina sa dvoja vrata.
Kokpit je bio identičan Mantinom, američka interpretacija kako Europa doživljava sportske akcente ali su putnici na zadnjoj klupi uživali u većoj prostornosti. Ovo uprkos činjenici da je tadašnja Opelova limuzina srednje klase sa 412 centimetara između krajnjih tačaka bila tek malo duža od današnje Corse iz B-segmenta.
Iako ni konkurencija – prije svega Ford Taunus, francuski i italijanski modeli te prvi japanski izvozni predstavnici u Europi – nije mirovala, Ascona A donijela je veliki uspjeh Opelu. Za pet godina izrađeno je 691.438 vozila, da bi 1975. stigla Ascona B, posljednji Opel srednje klase za pogonom na stražnje točkove.
