Ne prođe ni dan u medijima u regionu u kojima nema neke priče o mladima koji napuštaju svoju državu i sreću traže u nekoj od zapadnih zemalja Evrope.
Ovo je priča o dvojici Slavonaca koji su se odlučili vratiti u rodni Osijek i zbog toga su presretni.
Kažu, nije Njemačka obećana zemlja, a u Hrvatskoj se može ljepše živjeti ako se radi.
Na posao pri povratku nisu čekali. Odmah su našli radno mjesto taksi vozača, a Tin Pintarić (19) u Njemačkoj je proveo četiri mjeseca radeći na građevinskim poslovima. Odlučio se vratiti u Osijek jer, kako kaže, ni u Njemačkoj sve nije bajno kako većina naše javnosti misli.
– Ja nisam bio prijavljen, ja sam čekao da mi dođe kartica od zdravstvenog da odem otvoriti račun. Molio sam čovjeka da otvorimo tekući račun u njemačkoj banci međutim, on je stalno to odgađao. Ja sam mislio bit će, bit će… Međutim nije ništa bilo, isplaćivao nas je na ruke.
Ni život nakon posla nije mu bio bajan: – Živjeli smo u jednoj sobi nas trojica i dijelili smo sve. Hranu, troškove…, govori Tin.
Tinov današnji kolega Domagoj bio je odlikaš u školi, a zatim otišao u Njemačku trbuhom za kruhom. Njegov ga je tamošnji poslodavac čak i čipirao da vidi koliko vremena provodi na poslu.
– Ja sam u Njemačku otišao s nepunih 19 godina. Bio sam tamo godinu dana, prvih godinu dana uopće nisam mogao naći posao, a nakon mjesec dana sam dobio posao u skladištu preko agencije. Plaća mi je bila sramotno mala i bio sam na dnu ljestvice što se poslodavca tiče. Vidjela se razlika između nas stranaca i Nijemaca. To se ne govori direktno, ali poslodavci ti indirektno poručuju da nikad nećeš biti u rangu Nijemaca”, priča RTL-u Tinov prijatelj Domagoj Mrša koji je također sreću pronašao u taksiranju.
Obojica kažu kako se u Njemačkoj ne može zaraditi i unatoč dobranoj štednji. Život je, suglasni su, jednostavno preskup, a baš zbog toga su s novim poslom kod kuće izrazito zadovoljni.
– Ipak je ovo naš grad, tu su svi naši prijatelji i porodice. Kod kuće je najljepše, kazali su te zadovoljno zaključili kako im zbog povratka nije žao.