Vječita dilema u odgoju djece: Kazna ili nagrada?

asd
Do školske dobi djeca razviju jasan odnos prema pravilima koja su roditelji uspostavili odgojem, pa tako i prema nagradi i kazni koje usmjeravaju njihovo ponašanje.

Ni s jednim ne treba pretjerati, no oboje je dio odgoja koji služi tome da roditeljski odnos s djetetom usmjerava ka razvoju djetetovog ponašanja i njegovih vještina.

Priznanje, pohvala i nagrada

Dok se roditelji često muče pitanjima smiju li se djeca kažnjavati i kakva je kazna primjerena, o nagradi se razmišlja manje. Priznanje, pohvala i nagrada, tri su različita stepena poticanja djeteta, te informaciji koja mu govori da je u nečemu uspješan zbog čega ga podržavate i ohrabrujete. Ali i to morate raditi umjereno.

Pretjerane pohvale i nagrade mogu dijete učiniti nesigurnim ako one jednom izostanu, ali djetetu se može davati do znanja da postupa dobro i bez pretjerivanja.
 
Kad je kazna u pitanju, tjelesno kažnjavanje nije prihvatljivo iako je najlakši način da se prekine neželjeno djetetovo ponašanje. Jasnoća i dosljednost tu su najbolja sredstva poruke djeci da neke stvari, poput njihovog tjelesnog obračuna, također nećete dopustiti.

Nagrada, a ne podmićivanje

Veoma je važno da se nagrade ne shvate kao podmićivanje. Ukoliko djetetu dajete poklon (nagradu) kada uradi nešto pozitivno (naprimjer, dobije dobru ocjenu u školi), vi ga, ustvari, podmićujete ili “kupujete”. To će ga naučiti manipulaciji pa će veoma brzo početi da očekuje nagrade za određena ponašanja i stvoriti uzajamnu, manipulativnu vezu.

Kada jednom dijete koje je materijalno motivirano da uči upitate zašto, ustvari, uči, može se dogoditi da dobijete odgovor da je jedini razlog nagrada koju od svojih roditelja očekuje ili na koju je naviklo.

Savjeti za roditelje
 
– Što češće i jasnije pokazujte ljubav djetetu. Djeca nisu nikada prestara da im kažemo kako ih volimo.

– Hvalite dobro ponašanje svog djeteta.

– Pokažite iskreno zanimanje za školske aktivnosti, vannastavne djelatnosti, slobodno vrijeme, prijatelje te im dopustite da misle drugačije od vas.

– Budite realni u očekivanjima svoje djece.

– Postavljajte kratke i bliske ciljeve i pomozite im u ostvarivanju tih ciljeva.
 
– Uvijek ih pohvalite za uloženi trud, bez obzira na postignute rezultate, jer i dijete može imati loš dan.

– Čestitajte djetetu na svakom uspjehu i pohvalite ga pred drugima.

– Nikada nemojte grditi dijete pred rodbinom i prijateljima.

– Svakoga dana odvojite određeno vrijeme samo za svoju djecu i pitajte ih šta im se lijepo, a šta ružno dogodilo u tom danu. Tako ćete stvoriti naviku dijaloga u porodici.