Urinarna inkontinencija poznata je kao nemogućnost kontroliranja isticanja urina. Ovo učestalo mokrenje može biti uporan problem koji može ometati svakodnevne životne aktivnosti. Trećina žena u populaciji ima neki oblik ovih tegoba, a njih čak 65 posto tokom menopauze. Neki od uzroka su pretilost, porođaji djece veće porođajne težine, neurološka oštećenja, infekcije mokraćne cijevi, a mogu je uzrokovati i pojedini lijekovi (npr. antidepresivi).
Urgentna inkontinencija jedan je od najčešćih oblika inkontinencije u žena, kod koje postoji iznenadni, neodgodivi nagon na mokrenje. U takvim epizodama dolazi često do bježanja mokraće na putu za WC. Česti okidači neodgodivog nagona na mokrenje su izlazak na hladnoću ili stajanje bosim nogama na hladne pločice, šum vode ili pranje ruku u hladnoj vodi. Urinarna inkontinencija javlja se prilikom epizoda povišenog pritiska u stomaku poput kašlja, kihanja, smijeha, trčanja ili dizanja nekog tereta.
Uzorci urinarne inkontinencije
Neke osobe su rođene sa slabim mišićima koji stežu mokraćne cijevi ili nepotpunim zatvorenim završnim dijelom mjehura tokom mirovanja. Ovaj problem najčešći je razlog inkontinencije kod djevojčica koje doživljavaju nemogućnost zadržavanja mokraće prilikom smijanja.
Osim toga, vaginalni porođaj najčešći je urok stresne inkontinencije. Naime, prilikom porođaja dolazi do slabljenja mišića zdjeličnog dna. Njihova uloga tokom porođaja je jednostavno razmicanje i rastezanje, kako bi se omogućio izlazak djeteta. Do oštećenja mišića dolazi ako glavica djeteta predugo stoji i vrši pritisak na okolna tkiva. Pucanje međice (područje između vagine i anusa) pojavljuje se prilikom izlaska djeteta kroz vaginalni kanal i često je razlog stresne inkontinencije nakon porođaja.
Jedan od uzroka je i menopauza, jer ona uzrokuje blagu atrofiju i slabljenje mišića dna zdjelice.
Također, smatra se da pretilost povećava mogućnost pojave simptoma inkontinencije temeljeno na slučajevima kod kojih su žene osjetile poboljšanje u manifestaciji simptoma nakon znatnog gubitka na tjelesnoj masi.
Liječenje urinarne inkontinencije
Urinarnu inkontinenciju najbolje je liječiti nakon pojave prvih simptoma. Liječi se Kegelovim vježbama, vaginalnim pesarima i na kraju hirurškim putem.
Kegelove vježbe
Želite li se riješiti urinarne inkontinencije u tome vam mogu pomoći i Kegelove vježba za ojačavanja mišića zdjeličnog dna. Ovim vježbama osnažuju se mišići zdjelice, uključujući mokraćni sfinkter,a, osim toga, stvara se veći otpor prolasku mokraće i njeno duže zadržavanje. Tako se smanjuje učestalost mokrenja i omogućava dolazak do toaleta u slučaju hitne potrebe. Vježbe se izvode tako da se kroz 10 sekundi kontrahiraju mišići, a sljedećih 10 relaksiraju pri čemu se taj ciklus ponavlja 15 puta.
Ove vježbe trebate ponavljati po osam serija, nekoliko puta na dan.
Vaginalni pesari su savitljive ili gumene naprave koje se stavljaju u maternicu. Oni imaju svrhu podizanja vrata mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi, što rezultira rješavanjem samog problema ili ublažavanjem inkontinencije.
Hirurško liječenje ima dobar i dugotrajan učinak. Primjenjuje se kod osoba koji imaju srednje do teške simptome urinarne inkontinencije. No, ne provodi se kod žena koje planiraju trudnoću.
