Mnogi ljudi ne vole čuti svoj glas, a nekima postane vidno neugodno kada čuju svoj glas dok preslušavaju snimku. Ipak, za to postoji logično objašnjenje.
Neugoda koju osjećamo kad čujemo svoje glasove u audio snimkama vjerovatno je posljedica mješavine fiziologije i psihologije. Kao prvo, zvuk s audio snimke drugačije se prenosi u vaš mozak od zvuka koji nastaje kada govorite.
Kada slušate snimku vašeg glasa, zvuk putuje kroz zrak i ulazi u vaše uši što se naziva zračna kondukcija. Zvučna energija vibrira bubnjić i male ušne kosti. Ove kosti zatim prenose zvučne vibracije u pužnicu, koja stimulira živčane aksone, koji šalju zvučne signale u mozak.
Međutim, kada govorite, zvuk iz vašeg glasa dopire do unutarnjeg uha na drugačiji način. Dok se dio zvuka prenosi zračnim putem, veći dio zvuka se interno provodi izravno kroz vaše kosti lubanje. Kada čujete vlastiti glas dok govorite, to je zbog mješavine vanjskog i unutarnjeg provođenja, a čini se da unutarnje koštano provođenje pojačava niže frekvencije.
Iz tog razloga ljudi općenito svoj glas doživljavaju dubljim i bogatijim kada govore. Snimljeni glas, u usporedbi, može zvučati tanje i više, što mnogi smatraju jezivim.
Postoji i drugi razlog zašto slušanje snimke vašeg glasa može biti toliko uznemirujuće. To je doista novi glas, koji razotkriva razliku između vaše percepcije i stvarnosti. Budući da je vaš glas jedinstven i važna komponenta vlastitog identiteta, ova neusklađenost može biti uznemirujuća. Odjednom shvatite da su drugi ljudi sve vrijeme slušali nešto drugo.
