U petak, 5. aprila, Chris Dale će s grupom Shot Through The Heart nastupiti u sarajevskom klubu Underground i publiku provesti kroz najveće hard rock i heavy metal hitove.
"Sa svojim prijateljima ću odsvirati obrade nekih pjesama. Nemam poseban povod ni razlog, jednostavno volim svirke, volim Sarajevo i želio sam svirati tu. Sada je mnogo lakše doputovati u Sarajevo i organizovati svirku", rekao je Dale.
Za Sarajevo ga vežu jake i emotivne uspomene te dragi ljudi i prijatelji, priča nam i ističe da je i mimo toga BiH predivna zemlja za turiste.
"Toliko je historije, kulture i sjajne arhitekture. To kažem, a do sada sam vidio samo Sarajevo, Mostar i nekoliko seoskih predjela. Jedva čekam vidjeti šta još ima i planiram posjetiti i piramide. Imam toliko lijepih stvari reći o BiH da mislim da bih mogao raditi za vašu turističku zajednicu", rekao je.
U petak u Sarajevo stiže i Bruce Dickinson kojem će dan poslije biti uručena nagrada Počasni građanin Sarajeva. Priznanje je to i drugim članovima ovog kultnog benda koji su 1994. godine svirali u Sarajevu, a Dale kaže da je iznimno sretan zbog toga i da mu to mnogo znači.
O filmu "Scream for me Sarajevo"
Priču o koncertu grupe Iron Maiden u opkoljenom Sarajevu čuo je cijeli svijet i to zahvaljujući dokumentarnom filmu "Scream for me Sarajevo". Na ideju o snimanju ovog dokumentarnog filma Jasenko Pašić, koji je napisao scenarij, došao je nakon što je pročitao kolumnu koju je Chris Dale napisao za portal MetalTalk. Nakon toga je Jasenko objavio cjelokupno istraživanje i kontaktirao osobe koje su dale izjave korištene u ovom filmu. Producent filma je Adnan Ćuhara, a reditelj Tarik Hodžić.
"Kada su me Jasenko i Tatjana kontaktirali i iznijeli ideju da napravimo film inspirisan mojim člancima na portalu MetalTalk u vezi s koncertom koji smo održali u ratu, moja jedina briga je bila da film neće moći vjerodostojno predstaviti cijelu priču. Jasenko je mislio isto, a s obzirom na to da smo obojica željeli da film bude što bliži istini, nešto je kliknulo između nas dvojice i od tog trenutka bili smo kao braća. Gotovo istog trenutka smo počeli okupljati ekipu, pozvali smo Brucea, koji je glavni lik ove priče, tadašnjeg bubnjara Alexa Elena, UN-ovog pregovarača Trevora Gibsona i majora Martina Morrisa koji je na našu sreću na svom tavanu našao VHS snimak koncerta", ispričao je.
Priznaje nam da nije ljubitelj popularnih filmova te da mu zbog toga nije bilo važno kako će snimati scene, niti da li će film biti u HD-u. Ipak, kada je Jasenko u projekt uključio Tarika Hodžića i Adnana Ćuharu shvatio je da imaju kvalitetnu filmsku ekipu koja će učiniti sve kako bi ova priča dobila kvalitetnu filmsku adaptaciju.
"Kvalitet filma je bio toliko dobar da sam jednostavno zatečen kvalitetom adaptacije. Također, dijelovi u kojima ljudi koji su bili u publici pričaju svoje verzije događaja daju još jednu predivnu dimenziju priči. Znate, do tog trenutka nikada nisam ni razmišljao o tome kako je živjeti bez prozora, kuhati ručak na otvorenoj vatri i milion drugih sitnica koje sam poslije toga itekako cijenio", rekao je.
"Mislim da iz opkoljenog Sarajeva nemamo nijednu fotografiju na kojoj se smijemo. Na fotografijama s povratka se vidi blagi osmijeh i olakšanje na našim licima, očito je da smo bili veoma sretni što se kući vraćamo živi. Nedugo nakon što smo se vratili u Londonu su nastale fotografije okićenog grada pred Božić. Sve to je u nama budilo pomiješane emocije, dugo nakon koncerta smo imali noćne more zbog onoga što smo vidjeli u Sarajevu. Sa sigurnošću mogu reći da je taj put i koncert na sve nas ostavio trag", rekao je.
Prije grupe Iron Maiden u opkoljenom Sarajevu nastupila je jedino američka kantautorica Joan Baez, a prije nego je Dickinson prihvatio da nastupi u opkoljenom Sarajevu poziv je odbila grupa Motorhead.
"Kada pogledam iz ove perspektive, mislim da smo bili kao Pandora koja je, znajući da ima zla u kutiji, jednostavno morala otvoriti tu kutiju, ali mislim da smo mi puno bolje prošli. Bili smo radoznali, bar znam da ja jesam, zanimalo me kako izgleda biti u ratu. Znam da je glupo da te tako nešto zanima. Tako smo otvorili kutiju zvanu Sarajevo 1994. godine, vidjeli sva zla u njoj i strahote koje rat nosi sa sobom, brzo je zatvorili i pobjegli nazad kući. Zbog toga i kažem da smo mi imali više sreće nego Pandora", pojasnio je.
Jedno je sigurno, taj koncert bio je jedan od najvažnijih u njihovim životima.
"U životu sam bio u dosta opasnih situacija, bio sam učesnik nereda, bio sam u Sjevernoj Irskoj kada su se dešavale turbulencije, u Japanu nakon cunamija, ali ono što sam vidio u Sarajevu mi je definitvno promijenilo život. Poslije svakog drugog koncerta publika ode kući u siguran dom s toplom vodom, za razliku od ovog za koji nismo bili sigurni ni da li ćemo se mi živi vratiti, a ne oni. To iskustvo me natjeralo da više cijenim ono što imam - hranu, topli dom, udobnost i sigurnost. Nakon toga sam manje brinuo o materijalnim stvarima i prestao sam brinuti neke male brige koje su se meni tada činile velikim", rekao je dodajući da nisu bili svjesni koliko je taj put bio opasan i priznajući da svoj život nikada ne bi ponovo rizikovao na taj način.
Poslije više od 20 godina priča o koncertu u opkoljenom Sarajevu, miru i muzici koja predstavlja spas i daje hrabrost obišla je svijet, a Chris Dale i dalje traži načine da pomogne bh. građanima. Radi to uspješno, a krajem prošle godine je odlučio dio svoje privatne rock'n'roll kolekcije staviti na eBay, a sav novac od zarade uplatiti fondaciji "Naša djeca" koja pomaže socijalno ugroženoj i djeci s poteškoćama u razvoju i invaliditetom u Bosni i Hercegovini.
O koncertu u opkoljenom Sarajevu
Na koncert koji su 14. demebra 1994. godine održali u opkoljenom Sarajevu je neopisivo ponosan, kaže nam i dodaje da su četiri dana u ratnom Sarajevu njemu, Bruceu Dickinsonu i Alexu Eleni promijenili život.
"Uradili smo onoliko koliko smo mogli da bar na trenutak ljudima donesemo radost u teškim trenucima. Nakon koncerta sam osjećao grižnju savjesti, jer nismo mogli učiniti više za te ljude, osjećao sam se kao turista koji sa distance posmatra tuđu bol i patnju. Nakon što smo snimili film 'Scream for me Sarajevo' shvatio sam da smo pomogli onoliko koliko smo mogli. Vjerujem da je koncert pomogao ljudima da i u najtežim i najmračnijim trenucima osjete radost i sreću", rekao je prisjećajući se.
Interesantno je, kaže nam, hronološki gledati fotografije koje su nastale tih dana. Na aerodromu u Splitu su svi nasmiješeni, zezaju se i prave grimase, a kako vrijeme odmiče sve je manje smijeha, a sve više straha, piše klix.ba.
