– Hiperaktivno dijete je radoznalo, razdragano, interesantno, inteligentno i nekada i naporno, dok je razmaženo dijete ono kojem roditelji dozvole da im skače po mozgu i samim tim i okolini i takvim ponašanjem dovode do toga da im dijete s vremenom postane izopćeno iz društva. Naravno, svako dijete je do jedne granice razmaženo, htjeli ili ne roditelji to priznati, ali mora se znati gdje postaviti granicu i šta dozvoliti. Kada je riječ o hiperaktivnosti, podstičem to ne samo kod svoje djece već i kod druge. Takvi su i to je dio njih, zašto suzbijati nešto s čime je neko rođen. Ali, kada govorimo o razmaženosti, granica se mora znati. Postoje umažena i razmažena djeca. Trudim se da svoju umazim, a ne da razmazim. Kada primijetim da se izgubila granica odmah to stopiram i popravljam. Situaciju analiziram prvo sama pa sa svojim partnerom i onda djetetu objasnim šta će se dešavati ako takvo ponašanje dopustim. Najvažnije je stalno razgovarati sa svojom djecom i samim tim ćete izbjeći sve poteškoće. Gotovo sve. Naravno, morate znati da imate dijete/djecu. Djeca su tu jer smo mi željeli da ih imamo, i samim tim moramo se zanimati za njih i pratiti ih dok rastu i razgovarati s njima. Često vidim roditelje koji svojoj djeci ne postavljaju granicu. Prosto me je strah šta i ko će sutra biti dio društva moje djece. Roditeljima je lakše kupiti i platiti nešto za djecu nego ih saslušati i posvetiti im se, te interesirati se za njih i njihov život. Često, nažalost. Ne postavljanjem granice i neprepoznavanjem problema, dobijamo samožive egoistične ličnosti koje smatraju da su viši sloj i da im niko ništa ne može i kao takvi smatraju da mogu sve i svašta. Moj savjet je: volite svoju djecu kao sebe i više od sebe, ne da ih gušite, slušajte ih i gledajte, čujte ih i budite roditelj prijatelj. Stvarajmo zdravo društvo. Uostalom, djeca su ogledalo svojih roditelja. Tako da po djeci znamo s kim imamo posla – kaže Tanja.
